| Reč bukă u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 688 | bukalaĭe | bucalaie | цигаја | bukalaĭe [akc. bukalaĭe] (i. ž.) — bukalaja, naziv za belu ovca sa crnom njuškom; cigaja ◊ bukalaĭa ĭe numiļi kare sa dă la uaĭe albă ku buotu ńegru — bukalaja je bela ovca sa crnom njuškom [Hom.] ♦ / < (zast.) bukă — njuška, usta + (zast.) laĭe — crno [Por.] ∞ laĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 805 | bukată | bucată | плод | bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. plod, usev; hrana ◊ umplură masa ku bukaće — napuniše trpezu plodovima ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimu [Crn.] 2. zalogaj, komad ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u usta 3. (zast.) predmet, stvar ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ — sto na pomani pun je stvari svih vrsta ♦ up. bukatură [Por.] ∞ bukă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 723 | bukatură | bucătură | парче | bukatură (mn. bukaturĭ) [akc. bukatură] (i. ž.) — parče, komad, zalogaj ◊ a veńit țîgańi pră pragu kășî șî kată o bukatură dă karńe, a nuoĭ măĭ saraś dă kît ĭeĭ — došli Cigani na kućni prag i traže parče mesa, a mi siromašniji od njih [Hom.] ◊ bukatură ĭe un parśel đi śeva śe sa înbukă kînd sa manînkă, măĭ đes sa ḑîśe așa la un parśel đi karńe — „bukatura” je zalogaj nečega što se proguta kad se jede, najčešće se tako kaže za jedno parče mesa [Por.] ∞ bukă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5906 | îmbuka | îmbuca | загристи | îmbuka (ĭuo îmbuk, ĭel îmbukă) [akc. îmbuka] (gl. p.) — zagristi, gutati ◊ uomu îmbukă kînd înțapă đințî-n bukatură đi mînkare — čovek zagrize kad zarije zube u zalogaj hrane ♦ var. înbuka [Por.] ∞ bukă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5907 | îmbukatură | îmbucătură | залогај | îmbukatură (mn. îmbukaturĭ) [akc. îmbukatură] (i. ž.) — zalogaj, komad hrane ◊ a luvat îmbukatură prĭa mare, șî sa-ńekat ku ĭa — uzeo je preveliki zalogaj, i zadavio se njime ♦ var. înbukatură ♦ var. bukatură [Por.] ∞ bukă | | [Vidi] |
|
|
|
| 58 | sapa | săpa | копати | sapa (ĭuo sîăp, ĭel sapă) [akc. sapa] (gl. n.) — 1. kopati, iskopavati ◊ sa puaće sapa ku măĭ mulće alaturĭ: ku sapa, ku tîrnakuopu, ku kilavița, ku krampu, pă șî ku bîtu — može se kopati raznim alatkama: motikom, trnokopom, kilavicom, krampom, pa i štapom 2. (o kukuruzu) okopavati ◊ kînd sa sapă kukuruḑu, sa taĭe ĭarba pintra rîndurĭ, șî sa astrukă kuĭbu bukățî ku pomînt — kad se okopava kukuruz, trsi se korov između redova, i korenje biljke zagrće zemljom ♦ up. tîrsî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4620 | șîaļe | șale | леђа | șîaļe [akc. șîaļe] (i. m.) — (anat.) leđa ◊ șîaļiļi ĭe duosu lu trupu uomuluĭ, đi la kur pănă la gît — leđa su zadnja strana čovekovog trupa, od zadnjice do vrata ◊ pin mižluoku șăļiļuĭ trĭaśe uosu spinări — kroz sredinu leđa prolazi kičma ◊ a kaḑut pi șîaļe — pao na leđa ◊ are șîaļe țapîn — ima jaka leđa ◊ ĭ-a-ntuors șîaļiļi — okrenuo mu leđa ♦ sin. spinare [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|