| Reč batrîn - definicija |
| Br | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija | |
| 54 | batrîn | bătrân | стар | batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — star, mator, koji ima mnogo godina ◊ uomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — star čovek nije star ako može da radi [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — ni bog ne zna koliko je zemlja stara ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukru — obukao je staro odelo, i otišao na posao ◊ kînćiśiļi alu lîuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikaši ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslu ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — mator konj, nije ni za kobasice [Por.] | (Ima paremija!) | [Vidi] |
| Reč batrîn u karticama drugih reči | ||||||
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
| 372 | apă înpușkată | apă-înpușcată | упуцана вода | apă înpușkată (sint.) — (mag.) upucana, ubijena voda ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku pușka, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļi aļi măĭ tarĭ — tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbine ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 3133 | ar | ar1 | ар | ar1 (mn. arĭ) [akc. ar] (i. m.) — ar, mera za površinu zemljišta ◊ aru nuĭe masură batrînă đi pomînt — ar nije stara mera za površinu zemljišta ◊ đemult pomînt sa mîsurat ku ḑîua đi arat, da ļivađa ku ḑîua đi kosît — nekada se zemlja merila danom oranja, a livada danom košenja [Por.] | [Vidi] | |
| 841 | astaluoń | astaloni | столац | astaluoń [akc. astaluoń] (augm.) — (augm.) stolac, veliki sto ◊ a tras dupa ĭel, đin kasa batrînă, un astaluoń ku tuot, șî n-a putut să-l baźe-n kasa nuauă numa la lasat supt șupă — vukao je za sobom, iz stare kuće, jedan ogroman sto, i nije mogao da ga unese u novu kuću nego ga je ostavio ispod šupe [Por.] ∞ astal | [Vidi] | |
| 102 | avĭa | avea | имати | avĭa (ĭuo am, ĭel are) [akc. avĭa] (gl.) — imati, posedovati ◊ avĭa - nu avĭa, tuot una ĭe — imati ili nemati, sve jedno je ◊ n-are (=nu are) ku kare — nema s kim ◊ kîț ań va puća avĭa babuța-ĭa, baș ĭe batrînă — koliko godina može imati ta bakica, baš je stara [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 108 | avļiĭe | avlie | авлија | avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 515 | babă | babă | баба | babă (mn. babĭe) [akc. babă] (i. ž.) — 1. a. baba, baka, stara žena, starica ◊ mulće kare-śe aĭ s-auḑ đi la o babă — mnogo toga ima da čuješ od jedne babe [Crn.] b. (srod.) majčina ili očeva majka ◊ kînd kapiț ńepuoț, đin muĭare ći faś babă — kad dobiješ unuke, od žene postaješ baba ♦ sin. mamă [Por.] 2. deo kopče u koji ulazi kuka, tj. muški deo kopče na kaišu ◊ la kataramă ĭastă muoș șî babă — kopča kaiša ima „babu” i „dedu” (muški i ženski deo) [Crn.] ◊ babă batrînă — stara baba, starica [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 505 | baĭat | băiat | момак | baĭat (mn. baĭeț) [akc. baĭat] (i. m.) — momak ◊ baĭat ĭe voĭńik ažuns đi însurat — momak je muškarac dospeo za ženidbu ◊ la źuok a veńit o gramadă đi baĭeț, ama fĭaće a fuost puțîńe — na igranku je došla gomila momaka, ali je devojaka bilo malo ◊ baĭat batrîn — stari momak, neženja ♦ sin. danak ♦ supr. fată [Por.] ♦ dij. var. băĭat [Kmp.] ♦ dij. var. (mn. baĭaț) [Crn.] | [Vidi] | |
| 2726 | baĭluog | bailag | бајлак | baĭluog (mn. baĭluaźe) [akc. baĭluog] (i. s.) — (tehn.) bajlak, zakrpa za gumu na točku bicikla ◊ baĭluogu ĭe un pĭaćik đi gumă kare sa puńe la ruată kînd iĭ sa rupe guma đin afară — bajlak je parče gume koje se stavlja na točak bicikla, kada mu se pocepa spoljašnja guma ◊ baĭluogu sa faśe đin gumă batrînă alu ruată — bajlak se pravi od stare gume za bicikl [Por.] | [Vidi] | |
| 1255 | batrîna | bătrâna ? | батрна | batrîna (mn. batrîna) [akc. batrîna] (i. ž.) — batrna, staro vlaškо kolo ◊ tuot învațatu la žuok, porńașće ku batrîna — svako učenje orskih igara, počinje sa kolom „batrna ” [Crn.] ∞ batrîn | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 17 | bătîrn | bătrân | стар | bătîrn (bătîrnă) [akc. bătîrn] (prid.) — 1. (za čoveka) star, ostario ◊ uom bătîrn — star čovek ◊ muoș bătîrn — starac 2. (za vreme) staro, zastarelo; davno prošlo ♦ var. bătrîn [Kmp.] ♦ dij. var. batrîn [Por.] ∞ bîtrîńi | [Vidi] | |
| 933 | bekĭar | becher | бећар | bekĭar (mn. bekĭerĭ) [akc. bekĭar] (i. m.) — 1. bećar, neoženjen čovek, stari momak ◊ a fuost bulnaviśuos, șî n-a putut sî sa însuare, a ramas, saraku, bekĭar, baĭat batrîn, ș-așa șî a do murit, ńinsurat — bio je bolešljiv, i nije mogao da se oženi, ostao je, siroma, bećar, stari momak, i tako je i umro, neoženjen 2. bekrija, veseljak ◊ n-a lukrat ńimika, a traĭit ka bekĭarĭu — nije radio ništa, živeo je kao bekrija [Por.] | [Vidi] | |
| 937 | Bekĭeră | becher | Бекера | Bekĭeră [akc. Bekĭeră] (i. m.) — (antr.) Bekera, porodični nadimak u Rudnoj Glavi, posrb. prezime Bekerević ◊ măĭ batrîn Bekĭerĭ đi kare sa șćiĭe ĭe vrunu Pătru Bekĭerĭu; uńi spun k-a veńit đi pi la țînțarĭ, alțî kî ĭe đi pi la Kosova, atriĭļa, ĭară, kî ĭe fugarĭ đi pin Rumîńiĭe, draku va șći, șă ĭel n-a putut la vrĭame sî sa însuare, s-a nsurat amînat, a fuost mult bekĭar, baĭat batrîn — najstariji Bekera za koga se zna je neki Petar Bekera; jedni kažu da je došao od Cincara, drugi da je sa Kosova, a treći da je izbeglica odnekud iz Rumunije, đavo će ga znati, on nije mogao na vreme da se oženi, oženio se kasno, ostao je dugo bećar, star momak (terenski zapis, Durlić ) [Por.] ∞ bekĭar | [Vidi] | |
| 1885 | Binđesku | Bingescu | Бинђеско | Binđesku (mn. Binđeșći) [akc. Binđesku] (i. m.) — (antr.) Binđesko, bufanska familija u Majdanpeku, čiji su se preci u drugoj polovini XIX veka doselili iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Moldova Noua) ◊ al măĭ batrîn Binđesku đi kare sa șćiĭe kî ar vińit đin Bușńag, ĭe Kosta Binđesku — najstariji Binđesko o kome se zna da je došao iz Bošnjaka, je Kosta Binđesko [Buf.] | [Vidi] | |
| 700 | bîtrîńață | bătrîneţe | старост | bîtrîńață [akc. bîtrîńață] (i. ž.) — 1. (za čoveka) starost ◊ l-ažuns bîtrîńața — stigla ga je starost 2. (za vreme) starina, drevnost, davno prošlo vreme ◊ kînćiśe đi bîtrîńață — starinske pesme, tzv. izvorne ◊ ađet đi bîtrîńață — stari (nski) običaj ◊ uom đi bîtrîńață — starinski čovek, čovek sa starim, prevaziđenim shvatanjima ♦ var. bătrîńață ♦ supr. ćińerĭață — mladost [Por.] ∞ batrîn | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 1491 | bîtrîńi | bătrîni | старити | bîtrîńi (ĭuo bîtrîńiesk, ĭel bîtrîńiașće) (gl. nesvrš.) — (ret.) stariti ◊ muĭeriļi la sat bîtrîńiesk măĭ ĭuta đi kît uamińi — žene na selu brže stare od muškaraca ◊ țînće naĭkuță, nu bîtrîńi — drž’ se, draganče, nemoj stariti ♦ var. bătrîńi ♦ up. înbîtrîńi, îmbîtrîńi [Por.] ∞ batrîn | [Vidi] | |
| 1569 | bļau | bleau | тупав | bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljiv ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprost ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek] | [Vidi] | |
| 680 | bļid | blid | бљуда | bļid (mn. bļiđe) [akc. bļid] (i. m.) — (izob.) bljuda, plitka drvena činija ◊ mĭ-a ļins tuaće bļiduriļi — olizao mi je sve bljude [Hom.] ◊ bļid ĭe măĭ batrîn vas la rumîń — bljuda je najstariji sud kod Vlaha ◊ țîgańi a fakut la bļiđe, ļ-a ras la traksă đin ļiemn đi fag — Cigani su izrađivali bljude, rezali su ih na strugu od bukovog drveta ◊ a fuost olarĭ kare a fakut bļidurĭ đi pomînt — bilo je grnčara koji su pravili bljude od zemlje [Por.] ∞ vas | [Vidi] | |
| 4088 | buala rîa | boală-rea | падавица | buala rîa (mn. buaļe rîaļe) [akc. buala rîa] (i. ž.) — (med.) padavica, epilepsija ◊ boala rîa ĭe batrînă șî grĭa buala kare uomu o pațîașće pintru pakaće alu stramoșî luĭ — padavica je stara i teška boljka, koju čovek pati zbog grehova njegovih predaka ◊ kînd ăl prinđe buala rîa, uomu kađe, sa pĭarđe, sa zbaće tuot șî faśe spumă la gură — kad čoveka spopadne padavica, on pada, izgubi se, trese se sav i na ustima mu izbija pena ◊ ḑĭļiļi în kare nu sa kućaḑă lukra pintru buala rîa, sînt marța șî žuoĭa đintîń dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șî Rusaļe — dani kada se ne sme raditi zbog padavice, jesu prvi utorak i četvrtak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusalja [Por.] ∞ boļi | [Vidi] | |
| 866 | Burkeșuońi | Burcaș | Буркешони | Burkeșuońi [akc. Burkeșuońi] (i. m.) — (antr.) Burkešoni, Burkešići, (dosl.) „Kapitić”, staro vlaško prezime u Tandi, koje je nastalo od reči burka- kaput”, zbog toga što je rodonačelnik ove familije jedini u selu imao kaput, deo nošnje koji su nosili samo bogatiji ljudi ◊ Burkeșo-l batrîn a veńit în Tanda đin Kļuś, ș-a fakut borđiĭ la Kraku uokńi, supt Guol — najstariji Burkeš je došao u Tandu iz Ključa, i napravio zemunicu na Kraku okni, pod Deli-Jovanom ◊ Burkeșuońi au mulće krĭenź, kare s-a poļikrit dupa kopiĭi, or dupa ńepuoțî-luĭ: alu Stoĭan Burkeș, alu Ńițu Burkeș, alu Dumitru Burkeș, alu Žîuku Burkeș ... — Burkešoni imaju mnogo grana, koje se prezivaju prema njegovim sinovima ili unucima: od Stojana Burkeša su Stojanovići, od Nice Burkeša - Niculovići, od Živka Burkeša - Živkovići .. ♦ var. burkaș, burkiș [Por.] ∞ burkă | [Vidi] | |
| 1562 | bușćoruagă | boșorog | страћара | bușćoruagă (mn. bușćoruaźe) [akc. bușćoruagă] (i. ž.) — straćara, oronula kuća ◊ bușćoruagă ĭe koļibă batrînă, urńită — straćala je stara oronula kuća (Tanda) [Por.] ♦ up. bușćuruog [Crn.] ◊ bușćoruog, koļibă batrînă, spartă, în kare traźe în toaće părțîļi — stara oronula koliba, u kojoj duva na sve strane (Leskovo) [GPek] | [Vidi] | |
| 1091 | țakaĭală | ţăcăială | цактање | țakaĭală (mn. țakaĭaļe) [akc. țakaĭală] (i. ž.) — (onom.) caktanje, čukanje; kuckanje; zveckanje ◊ am un śas batrîn, ăl țîn pi parĭaće în suobă, da țakaĭala iĭ s-auđe tumu obuor — imam jedan stari sat, držim ga na zidu u sobi, a kucanje mu se čuje čak u dvorištu [GPek] ♦ dij. var. țîkaĭală [Por.] ∞ țîkai | [Vidi] | |
| 1110 | Ţuośa | Țoca | Цока | Țuośa (mn. Țośuońi) [akc. Țouśa] (i. m.) — Coka, Cokići rod u Gornjani, opšt. Bor ◊ Țośuońi traĭesk în Saļișće, la luok kare-l kĭamă Mînastîrĭe — Cokići žive u Selištu, na mestu zvanom Manastirište ◊ muĭarĭa đin ńamu-luor sa kĭamă Țośuańe — žena iz njihove familije zove se Cokićka ◊ măĭ batrîn, đi kare s-a puvestît, a fuost vrunu Stan Țuośa, kare avut pi Fluorĭa Țuośu șî pi Marćin Țuośa — najstariji o kome se pričalo, bio je neki Stan Cokić, koji je imao Floru Cokića i Martina Cokića ◊ Țośuońi a fuźit în Gorńana đin munțîļi orașuluĭ — Cokići su izbegli u Gornjane iz porečkih planina [Por.] | [Vidi] | |
| 1152 | ćipsîĭe | tipsie | тепсија | ćipsîĭe (mn. ćipsîĭ) [akc. ćipsîĭe] (i. ž.) — tepsija, plići bakreni ili emajlirani sud, okruglog ili četvrtastog oblika, za pečenje helba, mesa i dr. ◊ în ćipsîĭa marĭe am kuopt pîńa, da-n a mikă karńe — u velikoj tepsiji ispekla sam hleb, a u manjoj meso [Crn.] ◊ ćipsîĭa nuĭe vas batrîn, kî aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćĭut numa đi vas đi pomînt, șî đi ļiemn: đi uaļă, śirińe, strakină, bļid ... — tepsija nije starinsko posuđe, jer su naši stari znali samo za glineni i dreveni sud: grne, crepulju, kalenicu, bljudu ... [Por.] | [Vidi] | |
| 1186 | dadă | dadă | дада | dadă (mn. dađe) [akc. dadă] (i. ž.) — (srod.) (hip.) dada, naziv za stariju sestru ◊ fiva kopil, fiva fată, la suora măĭ batrînă trîabe sî ḑîkă „dadă” — bio dečak, bila devojčica, stariju sestru treba da oslovljava sa „dada” ◊ dada Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — dada Marija je moja starija sestra ♦ (skr.) da ◊ da-Ļena a fuos’ ku doĭ ań măĭ mare đi kît mińe — da(da) Lena je bila dve godine starija od mene ♦ up. nană [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2282 | dîrkĭelă | dârchelă | дртина | dîrkĭelă (mn. dîrkĭeļe) [akc. dîrkĭelă] (i. ž.) — drtina, drkela, mrcina ◊ nu-m pare rău kă l-am vindut la kasapu, kalu-la a fuost o dîrkĭelă batrînă — nije mi žao što sam ga prodao kasapinu, taj konj je bio matora mrcina ◊ baba ĭe vrĭańika, da muoșu ĭe o dîrkĭelă đi uom — baba je vredna, a deda je drtina od čoveka ♦ var. dîrkelă ♦ sin. žîguare [Pom.] ∞ dîrkă | [Vidi] | |
| 1325 | Dobrițuońi | Dobriţoiu | Добрицани | Dobrițuońi [akc. Dobrițuońi] (i. m.) — (antr.) vlaška familija, nastanjena u Bukovu, zaseoku boljevačkog sela Osnić. Naziv nastao od prezimena Dobrițan (Dobrican), koje je pak nastalo kao augm. od l.i. Dobriță (Dobrica) [akc. Dobriță]. [Crn.] ♦ dij. var. Dobrițańi ◊ Dobrițańi sînt o krĭangă đin Bîlabańi, famiļiĭe batrînă în Arnaglaua, veńită đin luok Bușńak în Banatu-l rumîńesk — Dobricani su grana Balabana, stare rudnoglavske familije, koja je došla iz Bošnjaka u rumunskom Banatu ◊ Boșńaku ĭe astîḑ Moldova la marźina Dunîri, în prĭežba lu Golumbăț — Bošnjak je danas Moldava na obali Dunava, preko puta Golupca [Por.] ∞ Dobriță | [Vidi] | |
| 2100 | drăgoļub | călţunaș | драгољуб | drăgoļub (mn. drăgoļubĭ) [akc. drăgoļub] (i. m.) — (bot.) dragoljub, kapucinka, vrsta lekovite baštenske biljke (Tropaeolum majus) ◊ drăgoļubu are fluare ruoșîĭe, la nuoĭ ĭe fluare batrînă, pusă-n građină — dragoljub ima crven cvet, to je kod nas staro cveće, gajeno u bašti [Por.] | [Vidi] | |
| 1267 | dud | dud | дуд | dud (mn. duḑ) (i. m.) — (bot.) dud (Morus) ◊ am oltańit un dud, ș-am vaḑut kî s-a prins — kalemio sam dud, i video sam da se primio a. ◊ dud đ-aĭ albĭ (Morus alba) — beli dud ◊ am în obuor un dud đ-aĭ albĭ, batrîn ka mińe — imam u dvorištu beli dud, star koliko i ja b. ◊ dud đ-aĭ ńegi (Morus nigra) — crni dud ◊ nuĭe ļiemnu duduluĭ ńegru, numa ĭel faśe duđe ńagrĭe — nije dudovo drvo crno, nego ono rađa crne dudinje [Crn.] ♦ sin. ĭagud [akc. ĭagud] (Krepoljin) [Mlava] | [Vidi] | |
| 1315 | duodă | dodă | невеста | duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšte ◊ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) prostak, glupak; neotesanko ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam | [Vidi] | |
| 1460 | Durļa | Durlea | Дурлић | Durļa (mn. Durluoń) [akc. Durļa] (i. m.) — Durlić, vlaško prezime familija u Rudnoj Glavi [Por.], Debelom Lugu, Leskovu i Jasikovu [GPek] ◊ Durļa al măĭ batrîn a veńit đin Raśița-n Banato-l rumîńesk — najstariji Durlić je došao iz Rečice u rumunskom Banatu ◊ đin Banat, Durļa a veńit în Sîrbiĭe, s-a kăsătorit în Buśa supt Stuol — iz Banata, Durlić je došao u Srbiju, naselio se u Bučje pod Stolom ◊ đin Buśa, đi rîău lu turś, ńepuoțî luĭ a fuźit în Ļiskuauă, đ-akolo, kînd s-a mulțît, uńi s-a mutat pin saćiļi đin okuol — iz Bučja, Durlićevi potomci su zbog turskoga zla prebegli u Leskovo, a kada su se tamo vremenom namnožili, neki su otišli u obližnja sela [Por.] | [Vidi] | |
| 1385 | ḑîkatură | zicătură | свирка | ḑîkatură (mn. ḑîkaturĭ) [akc. ḑîkatură] (i. ž.) — 1. (muz.) svirka, sviranje na instrumentu ◊ am askultat o ḑîkatură batrînă în fluĭer — slušao sam jednu staru svirku na duduku ♦ dij. var. zîkatură (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑîkatura lu moșu Voĭna lăutarĭu a fuost kunoskută șî-n afară dă Mlaoa — sviranje čiča Vojne violiniste bilo je poznatgo i izvan Mlave (Busur) [Mlava] ♦ dij. sin. kînćik [Por.] 2. (zast.) izreka, poslovica ◊ muoșu a fuost uom ikļan, a vorbit tuot pin ḑîkaturĭ — čiča je bio mudar čovek, govorio je sve kroz izreke ∞ ḑîśa | [Vidi] | |
| 1714 | ḑînă | zână | вила | ḑînă (mn. ḑîńe) (i. ž.) — (mitol.) vila, natprirodno i lepo žensko biće ◊ fata mĭa ĭe frumuasă ka ḑîna — moja je devojka lepa kao vila ◊ ḑînă batrînă — stara vila, majka vila [Por.] ♦ dij. var. zînă [Kmp.] | [Vidi] | |
| 2304 | ḑîsa | zisa | кажа | ḑîsa1 (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. s.) — (ret.) kaža, izreka, mudrost, mudrolija ◊ să-ț spun o ḑîsă batrînă, șî s-o ĭaĭ la kap — da ti kažem jednu starinsku mudrost, i da je dobro upamtiš ♦ / (skr.) < ḑîkală [Por.] ∞ ḑîśa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 1607 | đespikat | despicat | расцепан | đespikat (đespikată) (mn. đespikaț, đespikaće) [akc. đespikat] (predl.) — rascepan, naprsnut, koji se odvojio, odlepio ili otpao od osnove ◊ morśila pi koļiba batrînă ĭe tuată đespikată — blato na staroj kući je svo odlepljeno ♦ var. đispikat ♦ sin. đisfakut, đizļipit, spinćikat [Por.] ∞ đespika | [Vidi] | |
| 1551 | đisfaśa | desface | расформирати | đisfaśa (ĭuo đisfak, ĭel đisfaśe) [akc. đisfaśa] (gl. p. ref.) — rasformirati, rasklopiti, raskinuti, rasparati 1. (za naprave) rasformirati, rasklopiti ◊ đisfakuĭ grapa đi s-o pućem înkarka-n kar — rasklopio sam drljaču da bismo je mogli natovariti na kola [Crn.] 2. (za odeću) rasparati ◊ baba đisfaśe điemper batrîn să îmļerćiaskă manuș đi ńepuot — baka para stari džeper da isplete unuku rukavice 3. (za odnose) raskinuti, razvrgnuti ◊ śe god faś, puoț să đisfaś; aĭ batrîń ku vuorba-ĭa a-nsamnat șî kînd s-a lasat đi vro vuorbă: a đisfakut vuorba đi vinḑare, đi nuntă, đi vrun lukru — što god praviš, možeš da pokvariš; stari su ovu reč koristili da označe i raskid nekog dogovora: raskinuli su dogovor o prodaju, o svadbi, o nekom poslu (Rudna Glava) ♦ sin. rasfaśa [Por.] | [Vidi] | |
| 1591 | đistrama | destrăma | распарати | đistrama (ĭuo ma đistrîăm, ĭel sa đistramă) (gl. p. ref.) — rasparati, parati nešto što je pleteno ili tkano ◊ kimĭașă batrînă, s-a đistramat tuată — stara košulja, sva se rasparala ◊ đistrîăm điemperu — param džemper ♦ sin. đispļeći, đisfîșura, đeșîra [Por.] ∞ tramă | [Vidi] | |
| 1850 | famĭaĭe | femeie | жена | famĭaĭe (mn. famĭeĭ) [akc. famĭaĭe] (i. ž.) — žena, ženska osoba; osoba ženskog pola ◊ kînd vĭeḑ pi drum o insă-n suknă, da nu șćiĭ kare ĭe șî śi ĭe, spuń kî vĭeḑ o famĭaĭe — kad vidiš na putu osobu u suknji, a ne znaš ni ko je ni šta je, kažeš da vidiš jednu žensku osobu ◊ famĭaĭe ćinîră, ńimîritată sa kĭamă fată — ženska osoba, mlada i neudata, zove se devojka ◊ famĭaĭe mîritată ĭe muĭarĭe — udata ženska osoba je žena ◊ famĭaĭe batrînă sa kĭamă babă — stara žena zove se baba ♦ var. famĭeĭe (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
| 1869 | fată | fată | девојка | fată1 (mn. fĭaće) [akc. fată] (i. ž.) — devojka, moma ◊ fată ĭe famĭaĭe ńimăritată — devojka je neudata ženska osoba ◊ fată ćinîră — mlada devojka ◊ fată batrînă — baba devojka; usedelica ◊ fată frumuasă — lepa devojka ♦ sin. (izob.) fiĭkă ♦ supr. baĭat [Por.] | [Vidi] | |
| 1877 | fećinźiĭe | feciorie | невиност | fećinźiĭe (mn. fećinźiĭ) [akc. fećinźiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinost ◊ fata kare s-a lasat la vrun baĭat, ș-a pĭerdut fećinźiĭa, a putut sî sa mariće numa dupa vrun văduvuoń batrîn șî sarak — devojka koja se dala nekom momku i izgubila nevinost, mogla je da se uda samo za nekog starog i siromašnog udovca ♦ var. fećiĭe [Por.] ∞ fata | [Vidi] | |
| 4497 | frațîĭuor | frățior | братић | frațîĭuor (mn. frațîĭuorĭ) [akc. frațîĭuor](i. m.) — (demin.) bratić ◊ frațîĭuor ĭe fraćiļi al mik, kînd ăl pumeńim đin milă șî ku drag — bratić je mlađi brat, kad ga pominjemo iz milošte i ljubavi [Por.] ∞ fraće | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2274 | fraźit | fraged | свеж | fraźit (fraźită) (mn. fraźiț, fraźiće) [akc. fraźit] (prid.) — 1. svež, taze ◊ taĭarăm puorku, fusă kam batrîn, ama karńa nuĭe žîlao, numa baș fraźită, ku dulśață s-o manînś — zaklali smo svinju, beše malo matora, ali meso nije žilavo, nego baš sveže, u slast da ga pojedeš 2. krt, lomljiv ◊ nu lasa kopilu sî sa opinćiaskă ku lukru grĭeu, kî înga iĭ uasîļi fraźiće, șă puaće sî sa farîmĭe — ne daj detetu da se napreže na teškom poslu, jer su mu koske još krte, i može da se povredi ◊ kovragu lu suarta-sta đe plotoźeńe așa ĭe đe fraźit, đi sa frînźe kum kîta ăl atîrń — stablo ove sorte patlidžana toliko je krto da se lomi čim ga malo zakačiš ♦ sin. pruaspîd [Por.] | [Vidi] | |
| 2251 | Fufu | Fufu | Фуфу | Fufu (i. m.) — (antr.) Fufu, vlaški nadimak nejasnog značenja i porekla ◊ Fufu ĭe poļikră batrînă la Gorńana, da ĭastă șî pin alće saće rumîńeșć — Fufu je stari nadimak u Gornjani, ali ga ima i u drugim vlaškim seliama ◊ măĭ batrîn Fufu đi kare sa șćiĭe ĭe vrun Pîătru Fufu, ĭastă apruape la doăsuće đi ań đi kînd a trait ĭel — najsatriji Fufu o kome se zna je neki Petar Fufu, ima blizu dvesta godina otkad je on živeo [Por.] | [Vidi] | |
| 1713 | furkuļiță | furculiţă | виљушка | furkuļiță (mn. furkuļiț) [akc. furkuļiță] — viljuška, pribor za jelo ◊ đemult n-a fuost furkuļiță la masă, lumĭa a luvat ku mîna — nekada nije bilo viljušaka za sofrom, ljudi su se služili rukom ♦ / (demin.) < furkă [Por.] ∞ furkă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2650 | gînd | gând | мисао | gînd (mn. gîndurĭ) [akc. gînd] (i. s.) — (psih.) 1. misao ◊ ĭut ka gîndu — brz kao misao ◊ ăĭ vińe la uom gînd urît, șî faśe aĭa śe n-ar trăbui — dođe čoveku ružna misao, i čini ono što ne bi trebalo 2. zamisao, ideja; namera; plan ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se; dobio je ideju ◊ înga đi la ćińerĭață avut đi gînd sî fakă kasă, ama ńiśkînd n-a putut să aduńe bań đestuĭ — još od mladosti je imao nameru da napravi kuću, ali nikad nije mogao da sakupi dovoljno para ◊ are đi gînd sî sa însuare — ima nameru da se ženi 3. um; pamet ◊ nu puaće uomu să tuńe în gîndu lu muĭare — ne može čovek da uđe u ženski um ◊ nu ći purta dupa gîndu lu tuoĭa — ne povedi se za tuđom pameću 4. sećanje, pamćenje ◊ kînd îĭ dă-n gînd kum a trait la ćińerĭață, îĭ vińe sî sa plîngă — kad se seti kako je živeo u mladosti, dođe mu da plače ◊ batrîn, ama țîńe bińe-n gînd tuot ś-a-nvațat đi la parinț — mator, ali pamti dobro sve što je naučio od roditelja 5. zaboravaljanje ◊ ĭ-a luvat vuorba, ama ĭel n-a pĭerdut đin gînd ś-a vrut să spună — oduzeo mu je reč (prekinuo ga u govoru), ali on nije zaboravio šta je imao na umu da kaže ◊ ĭartă ma, tu mĭ-aĭ spus frumuos, ama m-am bulnavit, șî mĭ-a ĭeșît đin gînd — oprosti mi, ti si mi lepo rekao, ali ja sam se razboileo, pa sam zaboravio ♦ sin. minće [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 4138 | grasun | grăsun | назиме | grasun (mn. grasuń) [akc. grasun] (i. m.) — nazime ◊ grasun ĭe purśel đi un an đi batrîn — nazime je prase od jedne godine starosti ◊ grasună — nazimica ♦ var. grăsun (Tanda) [Por.] ∞ gras | [Vidi] | |
| 2669 | grîu | grâu | жито | grîu (mn. grîurĭ) [akc. grîu] (i. s.) — (bot.) žito, pšenica (Triticum aestivum) ◊ đin grîu sa faśe pîńe — od žita se pravi hleb ◊ buob đi grîu — zrno žita ◊ spik đi grîu — klas žita ◊ fańină đi grîu — pšenično brašno ◊ samînță đi grîu — seme žita ◊ grîu s-a sîmanat numa pintru pîńe đi prazńik — žito se gajilo samo za slavske hlebove ◊ suarta batrînă đi grîu la Tanda s-a kemat rumînka — stara sorta žita u Tandi se zvala rumunka [Por.] ◊ grîu ĭe la nuoĭ ćinîr marunțîș, în Isîkuava ažuns tuma dupa rato-l đintîń — žito je kod nas mlada žitarica, u Jasikovo je stiglo tek posle Prvog svetskog rata (Jasikovo) [GPek] | [Vidi] | |
| 5874 | ibomńiśiĭe | ibovnicire | љубависање | ibomńiśiĭe (mn. ibomńiśiĭ) [akc. ibomńiśiĭe] (i. ž.) — ljubavisanje, švaleracija ◊ uarkă batrînă, da nu sa lasă đi ibomńiśiĭe — matora drtina, ali švaleraciju ne ostavlja ◊ ibomńiśiĭa ĭe dragosta pitulată — švaleracija je tajna ljubav ♦ sin. fućeriĭe [Por.] ∞ ĭubi | [Vidi] | |
| 2997 | îmbătrîńi | îmbătrîni | остарити | îmbătrîńi (ĭuo îmbătrîńiesk, ĭel îmbătrîńiașće) [akc. înbătrîńi] (gl. p. ref.) — ostariti, postati star ◊ parințî mĭ-a îmbătrîńit, nu măĭ puot să lukrĭe, da ĭuo nu puot sî vîăd đi iĭ — roditelji su mi ostarili, ne mogu više da rade, a ja ne mogu da brinem o njima ♦ var. înbătrîńi [Por.] ∞ batrîn | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 6343 | împarat | împărat | цар | împarat (mn. împaraț) (i. m.) — (folk.) car, vladar, imperator ◊ împarat ĭe vuorbă batrînă kare măĭ mult s-a pastrat pin povĭeșć kopilarĭeșć, șă pin kînćiśe batrîńe śe ļ-a kîntat lîutari pi lă șîḑîtuorĭ — car je stara reč koja se najviše očuvala u dečjim bajkama, i u starim pesmam koje su pevali lautari na sedeljkama ♦ sin. țar, kraļ [Por.] | [Vidi] | |
| 5915 | împarekĭa | împerechea | упарити | împarekĭa (ĭuo împarekĭ, ĭel împarĭake) [akc. împarekĭa] (gl. p. ref.) — upariti, spariti ◊ kînd învĭeț bou ćinîr la žug, ăl împarekĭeḑ ku bou batrîn, pă-ĭ mîń să tragă đampreuna — kad navikavaš mladog vola na jaram, upariš ga sa starim volom, pa ih teraš da vuku zajedno [Por.] ∞ parĭake | [Vidi] | |
| 1716 | înđirĭepta | îndrepta | исправити | înđirĭepta (ĭuo înđirĭept, ĭel înđirĭaptă) [akc. înđirĭepta] (gl. p. ref.) — ispraviti ◊ kînd ĭasă đin kļanță, ogașu sa-nđirĭaptă, ș-așa țîńe đirĭept pănă la rîu în vaļe — kada izađe iz klisure, potok se ispravlja, i tako teče pravo sve do reke u dolini ◊ înđirĭaptî-će, nu mĭerźa kokoșat ka muoșo-l batrîn — ispravi se, nemoj ići pogrbljen kao starac ♦ / în — u + đirĭept — prav [Por.] | [Vidi] | |
| 1717 | înđirĭeptat | îndreptat | исправљен | înđirĭeptat (înđirĭeptată) (mn. înđirĭeptaț, înđirĭeptaće) [akc. înđirĭeptat] (prid.) — ispravljen, koji više nije kriv ◊ drumo-l batrîn a fuost pļin đi kovĭaĭe, al nuou ĭe înđirĭeptat, mîndriĭe ĭe să mîń karu pi ĭel — stari put je bio pun krivina, novi je ispravljen, milina je da voziš kola po njemu [Por.] ∞ înđirĭepta | [Vidi] | |
| 5588 | înkonveĭa | încoveia | искривити | înkonveĭa (ĭuo înkonveĭ, ĭel înkonveĭe) [akc. înkonveĭa] (gl. p. ref.) — iskriviti, savijati ◊ uom batrîn sa înkonveĭe đi bătrîńață — star čovek iskrivi se zbog starosti ◊ baće la fĭer să-l înkonveĭe đi plug — kuje gvožđe da ga savije za plug [Por.] ∞ koveĭ | [Vidi] | |
| 4622 | înśudat | înciudat | љутит | înśudat (înśudată) (mn. înśudaț, înśudaće) [akc. înśudat] (prid.) — ljutit, ljut ◊ vorba înśudat ĭe pastrată într-un kînćik batrîn, kare înga-l kînta moșu Miroslau Śuļin đin Șarbanuț — reč inčudat sačuvana je u jednoj staroj pesmi, koju peva čiča Miroslav Čulin iz Šarbanovca ♦ sin. mîńiuos [Crn.] ◊ n-aĭ ku ĭel trĭabă, kî ĭe rău înśudat — nemoj da imaš posla s njim, jer je jako ljut (Jasikovo) [GPek] | [Vidi] | |
| 6139 | înźuga | înjuga | ујармити | înźuga (ĭuo înźug, ĭel înźugă) [akc. înźuga] (gl. p. ref.) — ujarmiti, upregnuti u jaram ◊ buoĭi ćińirĭ nuĭe ļesńe înźuga, trăbe koźa sî sa đa la źug — mlade volove nije lako ujarmiti, reba vremena da se naviknu na jaram ◊ žunku întîń s-a-nźugă ku buou batrîn, pănă nu sa-nvață sî tragă źugu-n parĭake — junac se prvo preže sa starim volom, dok ne nauči da vuče jaram u paru ♦ var. înžuga [Por.] ∞ źug | [Vidi] | |
| 2684 | kalapuod | calapod | калуп | kalapuod (mn. kalapuađe) [akc. kalapuod] (i. s.) — (tehn.) kalup ◊ kalapuod đi kaśuļe a fuost fakut đi ļiemn — kalup za šubare bio je napravljen od drveta ♦ var. galapuod (Rudna Glava), (ret.) gălăpîăr (Tanda) [Por.] ◊ kalapuod, kalup pus în kap supt śapsă, la portol batrîn, muĭeresk în Mlaoa — kalapod je kalup koji stavljen na oglavlju ispod kape, na staroj ženskoj nošnji u Mlavi [Mlava] | [Vidi] | |
| 5578 | kîpatîń | căpătâi | јастук | kîpatîń (mn. kîpatîńe) (i. s.) — 1. jastuk ◊ măĭ batrîn kîpatîń la Rumîń kînd a trait în borđiĭe, a fuost tutuku — najstariji jastuk kod Vlaha kad su živeli u zemunicama, bio je trupac ◊ kînd în koļibĭ a-nśeput să fakă paturĭ, Rumîńi kîpatîńiļi a umplut ku gižă — kad su u kolibama počeli da prave krevete, Vlasi su jastuke punili komušinom 2. a. početak ◊ prospuńe kum a fuost, ama înśape đi la kîpatîń — ponovi kako je bilo, ali počni od početka b. (fig.) kraj, svršetak ◊ atîta ĭe muĭarĭa tare đi kap, đi ku ĭa ńima nu puaće ĭeșî la kîpatîń — toliko je žena tvrdoglava, da sa njom niko ne može izaći na kraj ◊ kînd ažunsă la kîpatîńu drumuluĭ, sa batu la stînga — kad je stigao na kraj puta, skrenuo je levo [Por.] | [Vidi] | |
| 6421 | Kńež | Cnej | Кнези | Kńež (mn.) (i. m.) — (folk.) Knezi ◊ a puvestît pi la șăḑîtuorĭ muoș vikļeń kă, śikă, măĭ batrînă ļaźe đi uamiń kare a trait đi vrĭamĭa lu lupi aĭ albĭ la nuoĭ, aiśa, a fuost ńiskaĭ Kńež — pričali su na sedeljkama mudri starci da su, vele, najstarija vrsta ljudi koja je u vreme belih vukova živela ovde kod nas, ovde, bili neki Knezi [Por.] | [Vidi] | |
| 4032 | kobi | cobi | призивати | kobi (ĭuo kobĭesk, ĭel kobĭașće) (gl. n.) — (rel.) prizivati zlu kob, slutiti ◊ lumĭa batrînă a kreḑut kă kînd vrun rău spuń pi nume, ăl kobĭeșć să-ț vină — stari ljudi su govorili da kad neko zlo pominješ po imenu, ti ga prizivaš da ti dođe ◊ pumeńeșć muarća, o kobĭeșć să-ț vină, pumeńeșć pi draku, ăl kobĭeșć să-ț vină — pominješ smrt, prizivaš je da dođe, pominješ đavola, prizivaš ga da dođe ◊ śe gud ĭe rău pi lumĭe, no-l pumeńi pi nume, kă-l kobĭeșć să-ț vină — što god je zlo na svetu, ne pominji ga po imenu, jer ga prizivaš da ti dođe ◊ nu numa kînd ḑîś, numa șî kînd faś śuava śe samînă la vrun rău, tu răo-la-l kobĭeșć — ne samo kad kažeš, nego i kad napraviš gest koji podseća na neko zlo, ti to zlo prizivaš ◊ kînd ći faś kĭoroman, kobĭeșć să kĭorășć, șî puaće șî sî kĭorășć — kad izigravaš slepca, prizivaš slepilo, i možeš da oslepiš [Por.] | [Vidi] | |
| 2952 | kopilariĭe | copilărie | детињство | kopilariĭe (mn. kopilariĭ) [akc. kopilariĭe] (i. ž.) — 1. (za uzrast) detinjstvo ◊ kopilariĭa trĭaśe ĭuta, ama mult sa țîńe-n gînd — detinjstvo brzo prolazi, ali se dugo pamti 2. (fig.) detinjarije ◊ uarkă batrînă, da faśe la kopilariĭe — matora drtina, a pravi detinjarije [Por.] ∞ kopil | [Vidi] | |
| 6113 | kređință | credință | веровање | kređință (mn. kređinț) [akc. kređință] (i. ž.) — (rel.) verovanje ◊ a fuost kređința batrînă đimult kî ĭe pomîntu ļaspiđe — bilo je nekad staro verovanje da je zemlja ravna ploča ◊ kređință în dumńeḑîu gata s-a pĭerdut în lumĭe, akuma ĭe măĭ mare kređință în bań — verovanje u boga se gotovo izgubilo u narodu, sada je najveće verovanje u novac ♦ var. kreḑut, kređare, kreḑamînt [Por.] ∞ kređa | [Vidi] | |
| 3685 | krop | crop | кроп | krop (mn. kropurĭ) [akc. krop] (i. s.) — (zast.) krop, vrela voda ◊ krop ĭe vuorbă batrînă, așa s-a kĭemat apa fĭartă, ku kare s-a ļimpeḑît vasurļi or țuaļiļi — krop je stara reč, tako se zvala vrela voda kojom su se ispirali sudovi ili odeća [GPek] ♦ dij. var. klop (Češljeva Bara) [Bran.] | [Vidi] | |
| 3893 | kuĭbiț | cuibiţ | гнездашце | kuĭbiț (mn. kuĭbiță) [akc. kuĭbiț] (i. s.) — (demin.) gnezdašce, malo gnezdo ◊ a fakut pîsarika un kuĭbiț supt streșînă la kasa batrînă — napravila ptičica gnezdašce pod nadstrešnicom stare kuće ♦ var. kuĭbișuor, kuĭbuļeț ♦ supr. kuĭbuoń [Por.] ∞ kuĭb | [Vidi] | |
| 1848 | kustură | custură | кустура | kustură (mn. kusturĭ) [akc. kustură] (i. s.) — kustura, star i tup nož ◊ kustură ĭe kuțît batrîn, ruźińit — kustura je star i zarđao nož [Crn.] ◊ kustură ĭe frîntură đi kuțît batrîn — kustura je ulomak starog noža (Rudna Glava) ◊ kustură ĭe fiĭe śe kuțît tîmpit, kuțît bļau — kustura je bilo koji neoštar nož, tup nož (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
| 5741 | ļiganat | legănat | отегнут | ļiganat (ļiganată) (mn. ļiganaț, ļiganaće) [akc. ļiganat] (prid.) — (o muziciranju) otegnut, lagan, razvučen; melodičan ◊ kînćik fećesk, batrîn, kîntat dupa viće, sa kînta ļiganat, trîganat, ku glas supțîrĭel sî sa audă la đeparće — devojačka pesma, stara, pevana za stokom, peva se otegnuto, treperavo, visokim glasom da se čuje nadaleko ◊ kînćiśe or vĭarsîśe đi duor, tuaće sa kîntă ļiganat șî trîganat — sve pesme i melodije čežnje, pevaju se otegnuto i treperavo [Por.] ∞ ļigana | [Vidi] | |
| 4331 | ļigatură | ligatură | веза | ļigatură (mn. ļigaturĭ) [akc. ļigatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) veza između dva elementa ◊ a fakut ļigatură đi ćiĭ, șî ku ĭa a ļegat snuopi đi grîu — pravili su vezu od like, i njome su vezivali snopove žita ◊ kîńi a ļegat sara ku lanțu, fakuț đi țîgań, kă aĭa a fuost ļigatură țapînă — pse su uveče vezivali lancem, koji su pravili Cigani, jer je to bila najjača veza 2. povez, bošča ◊ baba a pitulat bańi într-o ļigatură đi kîrpă batrînă, ama kopiĭi a gasît șî ĭ-a luvat — baba je krila novac u jednom povezu od stare marame, ali su ga deca našla i uzela 3. (soc.) (ret.) odnos, veza među ljidima ◊ ĭa s-a źurat în kopiĭ kă întra iĭ n-a fuost ńiś o ļigatură — ona se zaklela u decu da među njima nije bilo nikakve veze [Por.] ∞ ļega | [Vidi] | |
| 3022 | ļipit | lipit | лепљен | ļipit (ļipită) (mn. ļipiț, ļipiće) [akc. ļipit] (prid.) — lepljen, oblepljen, zalepljen ◊ koļibă batrînă, ļipită ku morśilă — stara koliba, oblepljena blatom [Por.] ∞ ļipi | [Vidi] | |
| 3199 | mamă | bunica | баба | mamă (mn. mame) [akc. mamă] (i. ž.) — baba 1. (srod.) roditeljeva majka, baka ◊ nuoĭ ḑîśem mamă la muma lu muma șî la muma lu tata — mi kažemo baba majčinoj i očevoj majci ◊ baba ĭe tuata muĭarĭa kare are ńepuoț — baba je svaka žena koja ima unuke ◊ mama mĭa ĭe babă — moja baka je baba ◊ pi mamî-mĭa a kemato Stanka — moja baba se zvala Stanka [Por.] ◊ mamă ĭe muma mumi, ore muma lu tata — baba je majčina majka, ili očeva majka (Osnić) ◊ baba Nata ĭe mama lu Drăgomir šî mumă lu mumă-sa Kăla — baba Nata je Dragomirova baba i majka njegove majke Kele (Krivelj) [Crn.] 2. (fam.) stara žena, starica ◊ „mamă” ḑîśe, în taĭnă, al ćinîr la tuata famĭaĭa batrînă — „baka” kaže, u razgovoru, mlađi svakoj starijoj ženi [Por.] sin. babă ◊ ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 2886 | mižlokar | mijlocar | средњи | mižlokar (mižlokară) (mn. mižlokarĭ, mižlokarĭe) [akc. mižlokar] (prid.) — srednji, koji je u sredini ili između ◊ ĭuo mis kopil mižlokar, fakut întra fraće, măĭ batrîn, șî soră, măĭ ćinîră — ja sam srednje dete, rođen između starijeg brata, i mlađe sestre ♦ var. mižlokarĭ [Por.] ∞ mižluok | [Vidi] | |
| 2177 | mîrļitu pomîntuluĭ | mârlitu-pământului | мркање земље | mîrļitu pomîntuluĭ [akc. mîrļitu pomîntuluĭ] (expr.) — (kal.) mrkanje zemlje ◊ mîrļitu pomîntuluĭ a fuost un ađet batrîn la Žuoĭ marĭ, kare gata s-a pĭerdut șă đin minće; akuma sa pumeńiașće unđe șî unđe numa kînd uamińi zbat žuok — mrkanje zemlje bio je stari običaj na Veliki četvrtak, koji se gotovo izgubio i iz pamćenja; danas se pominje samo ponegde kada ljudi zbijaju šalu (Tanda) ◊ am uḑît đi vrun mîrļitu-pomîntuluĭ, puvesta aĭ batrîń, ama n-am înțaļies bińe śi ĭe — čula sam za neko mrkanje zemlje, pričalu su stari, ali nisam dobro razabrala šta je ◊ ĭerburļi primovara slubuod spumă, atunśa pomîntu lukră, sa mîrļiașće đi sî puată sî rođaskă — trave u proleće puštaju penu, tada zemlja radi, mrka se da bi mogla da rodi (Rudna Glava) [Por.] ◊ ĭastă o buĭađe kare slubuađe spumă, mi sa-m pare kă ĭe pula bĭelśi or ruodu pomîntuluĭ, ș-aĭ batrîń kînd a vaḑut aĭa, a ḑîs kî s-a mîrļit pomĭntu, șî ĭe vrĭamĭa đi lukru la pomînt — ima jedna biljka koja ispušta penu, čini mi se da je kozlac, i stari kada su to videli, govorili su da se zemlja mrkala, i da je vreme za poslove u poljoprivredi (Plavna) [Pad.] ♦ up. žuoĭ, žoĭ, źuoĭ, Žuoĭ marĭ ∞ mîrļi | [Vidi] | |
| 2619 | Mlađeńeșći | Mlagenești | Младеновићи | Mlađeńeșći [akc. Mlađeńeșći] (i. m.) — (antr.) Mladenovići, vlaški nadimak i prezime mnogih rodova, nastao od l.i. Mlađen ◊ Mlađeńeșći sînt firu alu Mlađen — Mladenovići su potomci Mladena ♦ var. Mlađeńieșći, Mlîđeńieșći (ḑîśe lumĭa batrînă — izgovaraju stariji ljudi) ◊ unu đin Mlîđeńeșći are poļikră Mlîđeńiesku: Truță Mlîđeńiesku ĭe đin Mlîđeńieșći, đi la Ļiskuauă — jedan od Mladenovića ima nadimak Mlađenjesku: Truce (Petar) Mlađenjesku je od Mladenovića iz Leskova [Por.] ∞ Mlađen | [Vidi] | |
| 79 | mugaĭală | muget | мукање | mugaĭală (mn. mugaĭеlurĭ) [akc. mugaĭală] (i. ž.) — (izob.) običaj za „isterivanje” suše iz sela ◊ mugaĭală ĭe ađet batrîn kare a fuost pastrat în Osńiśa — „mukanje” je bio običaj koji se sačuvao u Osniću ♦ up. muźală [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 4166 | muoș | moș | старац | muoș1 (mn. muoșî) [akc. muoș] (i. m.) — starac, deda; čiča ◊ muoșu ĭe uom batrîn, uom în ań — čiča je starac, čovek u godinama ◊ parĭakĭa lu muoș ĭe baba — čičin par je baba ◊ traĭașće ku muoșî într-o kasă — živi sa starcima zajedno ◊ muoșu n-avut fiśuorĭ, ș-a skris moșîĭa la un veśin, să vadă đi ĭel păn la muarće — starac nije imao decu, pa je prepisao imanje jednom komšiji, da ga čuva do smrti ♦ (augm.) moșoćeu [Por.] | [Vidi] | |
| 5251 | muśi | muci | обрађивати | muśi (ĭuo muśesk, ĭel muśiașće) [akc. muśi] (gl. p.) — (izob.) (o poljoprivredi) obrađivati, obdelavati ◊ lumĭa batrînă, stramuoșî noștri, s-a omorît ku lukru, muśind la kîmp — stari ljudi, naši preci, ubijali se od posla obrađujući polje ◊ lumĭa a lasat satu, kîmpiĭļi a ramas pusta, nu ļi măĭ muśașće ńima — ljudi su napustili selo, polja su opustela, ne obrađuje ih više niko ♦ sin. lukra [Por.] ∞ munkă | [Vidi] | |
| 3167 | ńevastă | nevastă | супруга | ńevastă (mn. ńevĭașće) [akc. ńevastă] (i. ž.) — 1. supruga; udata žena ◊ s-a kîsatorit ćinîr, ama ku ńevasta luĭ s-a ogođit bun — oženio se mlad, ali se sa svojom suprugom slagao dobro 2. (u titulisanju među jetrvama) snaja ◊ „ńevastă” ḑîśe kumnata măĭ ćinîră la a măĭ batrînă — „snaja” kaže mlađa jetrva starijoj [Por.] ∞ ńam | [Vidi] | |
| 5054 | oraș | oraș | варош | oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — varoš, administrativni centar ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijaca ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srez ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoš ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službu ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništa [Por.] | [Vidi] | |
| 5228 | paduruos | păduros | шумовит | paduruos (paduruasă) (mn. paduruoș, paduruasă) [akc. paduruos] (prid.) — šumovit ◊ țînutu măĭdanuluĭ ĭe tare paduruos, tuot ĭe krĭeskut ku padure batrînă — majdanpečka oblast je jako šumovita, sva je obrasla starom šumom [Por.] ∞ padure | [Vidi] | |
| 5955 | pîlariĭe | pălărie | шешир | pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.] | [Vidi] | |
| 5285 | pĭarsîk | persic | бресква, дрво | pĭarsîk (mn. pĭarsîś) [akc. pĭarsîk] (i. m.) — (bot.) breskva, drvo; šeftelija (Prunus persica) ◊ pĭarsîku al batrîn a fuost ļemn slab, mik, supțîre, dakă n-avut rîveńală đestulă, ĭut s-a uskat — naša stara breskva bila je slabo drvo, nisko, tanko, ako nije imalo dovoljno vlage, brzo se sušilo [Por.] | [Vidi] | |
| 5286 | pĭarsîkă | persică | бресква, плод | pĭarsîkă (mn. pĭarsîśe) [akc. pĭarsîkă] (i. ž.) — (bot.) breskva, plod ◊ puama lu pĭarsîka nuastră a batrînă a fuost mikă, galbină șî flokuasă, ama dulśe ka mńarĭa — plod naše stare breskve bio je mali, žut i dlakav, ali sladak kao med [Por.] ∞ pĭarsîk | [Vidi] | |
| 4333 | plumb | plumb | метак | plumb2 (mn. plumbĭ) [akc. plumb] (i. m.) — (tehn.) metak, projektil ◊ bugarĭu l-a vaḑut ș-a pokńit, ama ĭel, basama, avut ḑîļe: plumbu numa ĭ-a fiońat pi lînga kap — Bugarin ga je video i opalio, ali on je, valjda, imao dane: metak mu je samo fijuknuo pored glave ◊ găuri đi plumbi aĭ ńemțășć ș-akuma sa văd pi parĭețî lu kasa batrînă — rupe od nemačkih metaka i sada se vide na zidovima stare kuće ♦ sin. gļuonț [Por.] | [Vidi] | |
| 4093 | poaće | poate | можда | poaće [akc. poaće] (pril.) — možda ◊ poaće o fi șî așa, kum ĭel spuńe — možda je i tako kako on kaže ◊ poaće fi — može biti [GPek] ♦ dij. var. puaće ◊ puaće kă nu puaće, kî ĭe batrîn — možda ne može, jer je star (Rudna Glava) [Por.] ∞ puća | [Vidi] | |
| 1698 | poduabă | podoabă | дроњак | poduabă (poduabe) [akc. poduabă] (i. ž.) — dronjak, iznošeno ili pocepano odelo ◊ sa vĭađe kî ĭe sarak, kî mĭarźe înbrakat numa în ńișći poduabe — vidi se da je siromah, jer ide obučen samo u nekakve dronjke (Rudna Glava) ◊ poduabă ĭe țuală batrînă, lupadată pi puod — „podoba” je staro odelo, bačeno na tavan (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
| 6407 | prazńik | praznic | слава | prazńik (mn. prazńiś) (i. m) — (rel.) krsna slava ◊ nu ĭe parśel đi pomînt fara sfînt kare grižîașće đi ĭel șă đi tuot śe traĭașće pi ĭel — nema parčeta zemlje bez sveca koji brine o njoj i o svemu što na toj zemlji živi ◊ đ-aĭa tuota moșîĭa are sfîntu iĭ kare l-a aļes stramuoșu al đintîń kînd a kuprins pomîntu unđe s-a așaḑat ku aĭ luĭ, șă kînd pi an vińe ḑîua sfîntuluĭ, kasa-ĭa iĭ faśe prazńik kare pănă la vrĭamĭa lu Titu a țînut śinś ḑîļe — zato svaka imovina ima svoga sveca koga je izabrao rodonačelnik kad je zauzeo imanje na kome se naselio sa svojom porodicom, i kad u toku godine dođe svečev dan, ta kuća mu priredi slavu koja je do Titovog vremena trajala pet dana ◊ kînd sa aļaźe sfîntu, muĭarĭa plumađiașće triĭ kolaś fara sîamńe, în gînd iĭ ļagă đi triĭ sfînț ș-îĭ puńe la stapînu kășî đinainće: kare stapînu aļiaźe, aăla sa ĭa đi prazńiku kășî ș-alu moșîĭa iĭ — kada se bira svetac, domaćica izmesi tri obična hlepčića, u sebi ih poveže sa tri sveca i stavi ih pred domaćina: koga sveca domaćin odabere, taj se uzima za kućnu slavu i slavu njihove imovine ◊ ḑîļiļi prazńikuluĭ a fuost: śina, trupu, kuada (muoșî or ḑîua muorțîlor), trînkańiaļe (dupa trînkańitu lu pară ku bĭare) șî bîćiĭaļe, kînd ku bîtu đi alun s-a batut puomi să rođaskă — slavski dani su bili: naveče, „telo” slave, „rep” (zadušnice ili dan pokojni-ka), „zveckalice” (po zveckanju čaša kojima se nazdravljalo), i „prutići”, kad se leskovim štapom udarale voćke darode ◊ đi Rumîń-aĭ batrîń prazńiku a fuost o insă viĭe kare a drumait nuapća pi piśuare, dînd pi la kășîļi prazńiśĭerilor, a koluo a baut vin șă apă șă ku lampa a afumat puodu đisupra đi masă, ku śe a lasat sămn kă a dat pi la kasa-ĭa, ș-a gasît kă ĭe tout la rînd, șî prazńiku ĭe fakut kum trăbe — za stare Vlahe slava je bila živo biće koje je išlo pešice i noću obilazilo kuće svečara, tamo pilo vino i vodu i lampom garavilo plafon iznad trpeze, čime je ostavljalo znak da je bilo u toj kući, i da je našlo da je sve u redu i da je slava priređena kako valja ◊ Rumîńi fak prazńik ku kreḑamînt tare kă sfîntu puaće șî trăbe să-ĭ pazîaskă đi rîaļe, đ-aĭa ăl skimbă dakă dau đi vro șćetă mare, adîns în vrĭamĭa lu prazńiku luĭ; atunśa đi sfîntol batrîn nu măĭ marĭesk, șî đi ĭel vorbĭesk pin žuramînće aspure tuot măĭ rău — Vlasi slave sa čvrstim uverenjem da svetac može i treba da ih zaštiti od zla, zato ga menjaju ako pretrpe neku veliku štetu, naročito u dane njegove slave; tada za starog sveca više ne mare, i o njemu uz sočne psovke govore sve najgore ◊ prazńiku la Rumîń are rîdaśiń adînśe, șă sa țîńe kî ĭe ađet aluor batrîn; sa puvestîașće șî astîḑ kum stramuoșî aluor s-a rugat la prazńĭku kășî să-ĭ petrĭakă viĭ pista Dunîrĭe kînd đin Banat a fuźit în Porĭeśa — slava kod Vlaha ima duboke korene, i drži se da je to njihov stari običaj; priča se i danas kako su se njhovi preci molili svojim kućnim slavama da ih prevedu žive preko Dunava, kada su iz Banata bežali u Porečje ◊ muoșî în Porĭeśa đi Sus a puvestît kî aăĭa kare fak Vińirĭa Mare sînt Rumîń adăvaraț — starci u Gornjem Poreču su pričali da su oni koji slave Petkovicu pravi Vlasi ♦ v. înkinat [Por.] ♦ dij. sin. sîmt [Bran.] ♦ etim. < stsl. праздьникъ, празникъ | [Vidi] | |
| 6281 | prădăzgropat | dezgropat | поновно ископавање | prădăzgropat (mn. prădăzgropaturĭ) [akc. prădăzgropat] (i. s.) — (ver.) ponovno iskopavanje pokojnika ◊ prădăzgropat ĭe ađet batrîn kare kuprinđe dăzgropatu șă prăngropatu pră al muort la patruḑăś dă ḑîļe dîpă îngropatu al dă-ntîń — ponovno iskopavanje je prastari običaji koji obuhvata iskopavanje i ponovno sahranjivanje pokojnika na četrdeset dana od prve sahrane [Hom.] ∞ gruapă | [Vidi] | |
| 3261 | prioćasă | preuteasă | попадија | prioćasă (mn. prioćes) [akc. prioćasă] (i. ž.) — (izob.) popadija ◊ prioćasă a fuost numiļi al batrîn đi muĭarĭa lu puopa, kînd pi puopa lumĭa a kĭemat preuoț — preotesa je bio stari naziv za popovu ženu, kad su ljudi popa zvali preoc ♦ var. preoćasă, priućasă, priośasă ♦ sin. popađiĭa [Por.] ∞ puopă | [Vidi] | |
| 4350 | ruost | rost | ред | ruost (mn. ruosturĭ) [akc. ruost] (i. s.) — 1. (o organizaciji) red, uređenost; sistem; organizacija ◊ muĭare batrînă, ama n-are ńiś un ruost în kasă, la ĭa tuot nat traźe în parća luĭ — matora žena, ali nema nikakav red u kući, kod nje svako vuče na svoju stranu 2. (o razboju) zev ◊ ruost la razbuoĭ ĭe kaskatura la urḑală kare o fak ițîļi kînd sa skimbă — zev kod razboja je razmak koji u osnovi prave nite kad se menjaju 3. (med.) menstruacija ◊ sa ḑîśe đi muĭare kî ĭe ĭertată kînd pĭarđe ruostu muĭerĭesk — kaže se za ženu da je čista kad izgubi menstruaciju ♦ sin. rînd [Por.] ♦ dij. var. rost [Buf.] | [Vidi] | |
| 4427 | sakară | secară | раж | sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.] | [Vidi] | |
| 3101 | sfîrluagă | sfârloagă | штраља | sfîrluagă (mn. sfîrluoź) (i. s.) — 1. štralja ◊ sfîrluagă ĭe înkîlțamînt rupt, batrîn, kare-l duśe uomu al măĭ sarak — sfrloga je stara, pocepana obuća, koju nosi najsiromašniji čovek 2. (fig.) dripac; krpa ◊ sfîrluagă sa ḑîśe la uom kare ĭe ļenuos, kare minće, fură, bĭa șî n-are vrĭad ńiś śinś parîaļe — sfrloga se kaže za čoveka koji je lenj, koji laže, krade, pije i ne vredi ni pet para [Por.] | [Vidi] | |
| 4578 | Sînvasîĭ | Sânvăsâi | Свети Василије | Sînvasîĭ [akc. Sînvasîĭ] (i. m.) — (kal.) Sveti Vasilije ◊ Sînvasîĭ ĭe Anol Nou pi kîļindarĭu al batrîn — Sveti Vasilije je Nova Godina po starom kalendaru ◊ Sînvasîĭu akuma kađe în a patrusprăśi-ļa ḑî în luna ĭanuaruluĭ kare rumîń-aĭ batrîń a kemato kîļindarĭ — Sveti Vasilije sada pada u četrnaesti dan meseca januara, koji su stari Vlasi zvali kalendar ◊ pănă afuost Anol Nou, la Sînvasîĭ s-a fakut ađeturĭ în mulće fĭelurĭ, ku visaļiĭ marĭ pin kafień — dok je Sveti Vasilije bio Nova Godina, priređivali su se razni običaji, sa velikim veseljima po kafanama ♦ sin. Anol Nou [Por.] | [Vidi] | |
| 3072 | skamn | scamn | хоклица | skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 4689 | skulă | sculă | старудија | skulă (mn. skuļe) [akc. skulă] (i. ž.) — (tehn.) 1. starudija, stara upotrebljavana, polovna stvar ◊ skulă ĭe vrun alat or vrun vas kare ĭe batrîn, ma nu-l lapiḑ numa-l puń sus kă-ț va măĭ fi dă trĭabă — stara stvar je neki alat ili sud koji je star, ali ga ne bacaš već ga sklanjaš na stranu, jer ti može zatrebati ◊ ma duk să goļesk podrumu dă skuļe, kă nu ma-ĭiastă luok guol dă ĭiaļe — idem da ispraznim podrum od starih stvari, jer više nema slobodnog mesta od njih [Mor.] ♦ dij. sin. budonuasă, bodonoasă [Por.] 2. alatka ◊ sakurĭa ĭe skulă dă lukrat la ļemn — sekira je alatka za obradu drveta ◊ ferarĭu arĭe skuļiļi luĭ adînsă dă lukrat la fĭer — kovač ima svoje posebne alatke za obradu metala (Ranovac) [Mlava] | [Vidi] | |
| 6014 | stîrnopĭață | pară | крушка стрнопеца | stîrnopĭață (mn. stîrnopĭeț) [akc. stîrnopĭață] (i. ž.) — (bot.) kruška strnopeca ◊ stîrnopĭață ĭe un fĭeļ đi pĭară batrîn — strnopeca je vrsta starinskih krušaka [Por.] ∞ păr1 | [Vidi] | |
| 4678 | strîmbovĭelkă | strâmbovelcă ? | кривак | strîmbovĭelkă (mn. strîmbovĭelś) [akc. strîmbovĭelkă] (i. ž.) — krivak ◊ strîmbovĭelkă ḑiśem la śua śe ĭe strîmb urît, șă nuĭe đi ńimik, puaće fi o krĭangă frîntă, or vro insă batrînă, strîmbată đi ań — krivak kažemo za nešto što je ružno krivo, što nije ni za šta, može biti slomljena grana, ili starija osoba, iskrivljena od godina [Por.] ∞ strîmb | [Vidi] | |
| 4528 | sudumi | sodomi | рушити | sudumi (ĭuo suduom, ĭel suduame) [akc. sudumi] (gl. p. ref.) — rušiti, urušiti, obrušiti ◊ s-a sudumit parĭaćiļi al kîtra rîsarit la kasa batrînă — urušio se istočni zid na staroj kući [Por.] ∞ suduom | [Vidi] | |
| 4530 | sudumitură | sodomitură ? | рушевина | sudumitură (mn. sudumiturĭ) [akc. sudumitură] (i. ž.) — ruševina ◊ đin kasa batrînă a ramas numa sudumitură — od stare kuće ostala je samo ruševina ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ suduom | [Vidi] | |
| 5065 | śetaće | cetate | градиште | śetaće (mn. śetăț) (i. ž.) — (top.) gradište, ruševine utvrđenja ◊ tuot luok unđe sa văd sudumiturļi alu vrun oraș batrîn, lumĭa kĭamă „śetaće” — svako mesto gde se vide ruševine nekog starog grada, ljudi zovu „gradište” ◊ în Poreśa đi Sus ĭastă vro patru-śinś „śetăț”, șî gata đi tuaće ĭe ļegată vro povastă đi Latîń-aĭ batrîń — u Gornjem Poreču ima oko četiri-pet „gradišta”, i za svako je vezana po neka priča o starim Latinima [Por.] | [Vidi] | |
| 3071 | tramă | stramă | дроњчић | tramă (mn. trame) (i. ž.) — dronjčić, komadić konca ili tkanine ◊ tramă ĭe un krîmput đi ață, or o ruptură đin vro țuală batrînă — trama je komadić konca, ili dronjak sa neke stare odeće ♦ sin. urĭazńik [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 3143 | trăsńit | trăsnet | гром | trăsńit (mn. trăsńiće) [akc. trăsńit] (i. s.) — grom ◊ kînd sfulđiră, durîĭe șî pluaĭe, ńiśkînd uomu să nu sa pituļe supt ļemn sînguraćik în kîmp, kî ĭel măĭ tare traźe trîasńitu — kad seva, grmi i pada kiša, čovek nikad da se ne sklanja pod usamljeno drvo u polju, jer ono najjače vuče grom ♦ var. trîăsńit [Por.] ∞ trasńi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 3118 | trîndafir | trandafir | ружа | trîndafir (mn. trîndafirĭ) [akc. trîndafir] (i. m.) — (bot.) ruža (Rosa) ◊ trîndafir ĭe fluare frumuasă, kare sa puńe în građină pi lînga kasă — ruža je lepo cveće koje se sadi u bašti oko kuće ♦ up. măśiĭaș, skubikur [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 4919 | trĭakît | treacăt | пролаз | trĭakît (mn. trĭakîće) [akc. trĭakît] (i. s.) — (ret.) prolaz, put ◊ trĭakît ĭe luok pi unđe trĭeśem đes, kînd ńe duśem vrunđiva — prolaz je mesto kojim često prolazimo kad negde idemo ◊ sa miră kum ĭo nu șću kî ĭe muara batrînă în borugă, da ĭuo-ĭ spun kă nu șću đi śe nu mi trĭakîtu pĭ-a kolo — čudi se kako ja ne znam da je stara vodenica u potoku, a ja mu kažem da ne znam jer mi tamo nije put [Por.] ∞ treśa | [Vidi] | |
| 3254 | trĭaptă | treaptă | степеник | trĭaptă (mn. trĭapće) [akc. trĭaptă] (i. ž.) — stepenik ◊ skărļi la kasa batrînă avut numa doa trĭapće, fakuće dîn bolovańe dî pĭatră — stepenice na staroj kući imale su samo dva stepenika, izrađena od kamenih blokova ◊ skărļi kășî la tîvaļiș avut trĭapće măĭ mulće — stepenište kuće na kosini imalo je više stepenika [Zvizd] ◊ baba batrînă a kaḑut đi pi o trĭaptă kare s-a klăćinat, ș-a frînt piśuoru — baba je pala sa jednog stepenika koji se klatio, i polomila nogu ♦ sin. skară, bîsamak [Por.] ∞ skară | [Vidi] | |
| 5958 | uodma | odma | близу | uodma (pril.) — 1. (o položaju) blizu, u blizini; odmah do ◊ kasa noă a fakuto uodma lînga kasa batrînă — novu kuću su podigli odmah pored stare kuće 2. (o vremenu) odmah, ovog časa, smesta ◊ ĭ-a kriśit parințî sî pļaśe uodma la kasă, ama ĭel n-askultat — poručili su mu roditelji da odmah krene kući, ali on nije poslušao ♦ sin. điluok [Por.] | [Vidi] | |
| 2879 | uokĭ | ochi | око | uokĭ (mn. uoki) [akc. uokĭ] (i. m.) — 1. (anat.) oko, organ čula vida ◊ mĭ-a tunat prașu în uokĭo-l stîng — upao mi je trun u levo oko ◊ am vaḑut ku uoki miĭ — video sam svojim očima ◊ fată ku uoki ńegri — crnooka devojka 2. vid, vidokrug ◊ ăl vaḑuĭ kalumĭa kum zbuară pi śer, ș-odată mi sa pĭerdu đin uokĭ, da śerĭu sańin, fara nuvirĭ — video sam ga dobro kako leti nebom, i odjednom mi se izgubi iz vida, a nebo vedro, bez oblačka ◊ batrîn, ama înga are uokĭ buń — star, ali još uvek ima dobar vid 3. (fig.) pažnja, budnost, opreznost ◊ će duś la ĭel, ama bagă sama, țîńe uoki đeșkiș, kă nu șćiĭ śe ć-așćată — ideš kod njega, ali pazi, drži oči otvorene, jer ne znaš šta te čeka [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
| 3738 | urdukai | hurducăi | тутњати | urdukai (ĭuo urdukîĭ, ĭel urdukîĭe) [akc. urdukai] (gl.) — (onom.) tutnjati, jurcati ◊ koļiba batrînă, pļină đi șobuoļ, s-auđe șî ḑîua kum urdukîĭe pin kļeturĭ — koliba stara, puna pacova, čuje se i danju kako tutnje po ćoškovima [Por.] | [Vidi] | |
| 5474 | veńin | venin | отров | veńin (mn. veńinurĭ) (i. s.) — (zast.) otrov ◊ ’veńin’ ĭe vuorba batrînă pi kare a-npinso vuorba sîrbĭaskă ’otraua’ — ’venjin’ je stara reč koju je potisnula srpska reč ’otrov’ ◊ veńin fak ńișći buĭeḑ kare ļi kunuosk numa vrîžîtuoriļi — otrov prave neke biljke koje poznaju samo vračare ◊ đin žuaviń, veńin faśe numa ńișći nopîrś, lu kare sa ḑîśe nopîrś veńinuasă — od životinja, otrov prave same neke zmije, koje se zovu zmije otrovnice ◊ (u izr.) amară ka veńinu, ĭuće ka veńinu — gorko kao otrov, ljuto kao otrov ♦ sin. otrauă [Por.] | [Vidi] | |
| 6266 | viță | viță | нит | viță (mn. vițurĭ) [akc. viță] (i. ž.) — 1. loza, lastar ◊ viță đi viĭe — vinova loza 2. pramen kose ◊ viță đi păru iĭ đin kap a purtat în rat în pungă đi tuota vrĭamĭa — pramen njene kose nosio je u novčaniku sve vreme rata 3. potomak, rodbina; loza ◊ a murit muoșu făra kopiĭ, șî ku ĭel s-a stîns vița luor a batrînă — umro je čiča bez dece, i sa njim se ugasila njihova stara loza [Por.] | [Vidi] | |
| 5420 | viđare | vedere | вид | viđare (mn. viđearĭ) [akc. viđare] (i. ž.) — 1. (anat.) vid, čulo ◊ viđarĭa uokĭuluĭ — očni vid ◊ dakă ĭe batrînă, înga are bună viđarĭe — iako je star, još uvek ima dobar vid ♦ up. uokĭ 2. (optički) videlo, svetlost ◊ tuma kînd ĭeșî đin ńegura la viđare, vaḑură kare ĭe — tek kad je izašao iz mraka na videlo, videli su ko je ◊ viđarĭa đi lumanarĭe sa dă đi pomană la-ĭ muorț, kă iĭ sînt piu lumĭa-ĭa tuot în ńagura — svetlost sveće se namenjuje pokojnicima, jer su oni na onom svetu stalno u mraku ◊ Suraiļi dă măĭ tare viđare — Sunce daje najjaču svetlost ♦ var. veđare [Por.] ∞ veđa | [Vidi] | |
| 4077 | Vińirĭa Mare | Vinerea Mare | Петковица | Vińirĭa Mare (mn. Vińirĭ Marĭ) [akc. Vińirĭa Mare] (sint.) — (kal.) (rel.) Petkovica, slava ◊ Vińirĭa Mare ĭe măĭ đes șî măĭ batrîn prazńik la rumîń în Sîrbiĭe — Petkovica je najstarija i najčešća slava kod Vlaha itočne Srbije ◊ aĭ batrîń a puvestît kă pi Vińirĭa Mare sa kunuosk rumîńi veńiț đin Rumîńiĭe — stari su pričali da se po Petkovici prepoznaju Vlasi doseljeni iz Vlaške ◊ prazńik Vińirĭa Mare kađe tuamna, nu skimbă datumu — Petkovica pada u jesen, ne menja datum ♦ up. Vińirĭa Ńagră, Vińirĭa Omanuluĭ [Por.] ∞ prazńik | [Vidi] | |
| 6359 | vrasńit | minunat | чудесан | vrasńit (vrasńită) (mn. vrasńiţ, vrasńiće) (prid.) — (folk.) čudesan, izvrstan ◊ în kînćik batrîn đi Giță Kîtańița, soțîĭa luĭ nu vrĭa să kînće mĭergînd pin padure, kă are glas „rău vrasńit”, șă-ĭ auđe Florĭa Florilor, arambașa uoțîluor — u staroj pesmi o Gici Katanici, njegova žena odbija da peva idući kroz šumu, jer ima glas jako čudesan, pa će ih čuti Flora Florin, hajdučki harambaša [Por.] | [Vidi] | |
| 3211 | źuńinkă | junincă | јуница | źuńinkă (mn. źuńinś) [akc. źuńinkă] (i. ž.) — (zool.) junica ◊ źuńinkă ĭe vițao ćinîră, đi batrînă pănă pi la vro duoĭ ań — junica je mlado tele, starosti od jedno dve godine [Por.] ∞ vită | [Vidi] | |
| 4934 | șćangă | ștangă | штангла | șćangă (mn. șćenź) [akc. șćangă] (i. ž.) — (tehn.) štangla, metalna šipka ◊ șćanga ĭe un fĭer lung, ku lunźimĭa đi la un paș pănă la măĭ mulće — štangla je gvozdena šipka, dužine od jednog do više koraka ◊ șćenź nu sînt đin babaluk la rumîń, ĭaļe sînt dusă înkoaśa đi pin fĭer batrîn alu fabriś or rudńiś — štangle nisu kod Vlaha od davnina, one su donošene u novije vreme iz otpada fabrika ili rudnika ♦ sin. rang [Por.] | [Vidi] | |
| 5025 | șobuol | șobolan | пацов | șobuol (mn. șobuoļ) [akc. șobuol] (i. m.) — (zoo.) pacov (Rattus) ◊ în kasa batrînă puodu ĭe pļin đi șobuoļ — u staroj kući tavan je pun pacova [Por.] ♦ dij. var. sobol [Mlava] | [Vidi] | |
|
ŠAlJI KOMENTAR: |
|||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||