Reč bîtrîńață - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
700  bîtrîńață  bătrîneţe  старост  bîtrîńață [akc. bîtrîńață] (i. ž.) — 1. (za čoveka) starost ◊ l-ažuns bîtrîńața — stigla ga je starost 2. (za vreme) starina, drevnost, davno prošlo vreme ◊ kînćiśe đi bîtrîńațăstarinske pesme, tzv. izvorne ◊ ađet đi bîtrîńațăstari (nski) običaj ◊ uom đi bîtrîńațăstarinski čovek, čovek sa starim, prevaziđenim shvatanjima ♦ var. bătrîńață ♦ supr. ćińerĭațămladost [Por.] ∞ batrîn(Ima paremija!)[Vidi]

Reč bîtrîńață u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
306  ađet  adet  обичај  et (mn. eturĭ) (i. m.) — običaj, navika, adet ◊ așa ńi ađetu — takav nam je običaj ◊ ș-a fakut ađetu sî mintă — navikao je da laže ◊ n-arĭe așaet — nema takvu naviku [Crn.] ◊ ađet rău — loša navika, loš običaj ◊ ađet đi bîtrîńațăstarinski običaj, običaj sačuvan od starina ◊ ađet babĭesk — bapski običaj, običaj koji čuvaju i vrše starije žene; naziv za verske običaje koji se razlikuju od crkvenih ♦ sin. daćină, învăț [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

356  an  an  година  an (mn. ) — 1. (i. ž.) — (kal.) godinaano-sta — ova godinaanu đi ḑîļe — godina danaanu trĭekut — protekla godina ◊ la anu — na godinu, za godinu (dana) ◊ măĭ are ań — ima godine, poživeće još ◊ s-a înpuțînat ańi — smanjio se preostali broj godina, približila se smrt ◊ an tîrḑîu — godina u kojoj kasni zrenje poljoprivrednih kultura ◊ a trĭekut ań șî ań — protekle su godine i godine, prošlo je mnogo vremena ◊ pomana la anu — godišnji pomen, daća na godišnjici smrti ◊ žumataće đi an — pola godine ◊ a ĭeșît anu — istekla je godina, navršila se ◊ la svîrșîtu anuluĭ — na kraju godine ♦ (la) ań đi bîtrîńață (u) stara vremena, davninaanol nou — nova godina 2. (pril.) lane, prošle godineaĭa a fuost an — to je bilo prošle godine ◊ (u izr.) pănă măĭ đ-a-l an fusă lu tuoț bińe — do pre neku godinu beše svima dobro [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

111  arĭe  arie  гумно  arĭe (mn. ărĭ) [akc. arĭe] (i. ž.) — gumno, guvno ◊ arĭe ĭe luok unđe sa trăirat șî s-a vînturat grîu ku kalu șî ku vîntu — gumno je mesto gde se pomoću konja i vetra vršilo i vejalo žito ♦ var. are ♦ up. gĭep [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

272  aspur  aspru  храпав  aspur (aspură) (mn. aspurĭ, aspurĭe) (prid.) — 1. hrapav, oštar, bodljikav ◊ ĭerĭa ńișći krîstavĭeț đi bîtrîńață ku kaža aspură, akuma, parke, s-a pĭerdut — behu neki starinski krastavci sa rapavom korom, sada su se, čini mi se, izgubili 2. (fig.) strog, grub, tvrd; ljutitit, spreman na svađu ◊ vorbĭașće rugoșît, ku glas aspur — govori pomuklo, sa rapavim glasom ♦ var. aspru [Por.] ∞ aspri  [Vidi]

962  Baśilă  Băcilo  Бачило  Baśilă (mn. Baśiluoń, Bîśiluoń) [akc. Baśilă] (i. m.) — (antr.) Bačilo, porodični nadimak jedne familije u Rudnoj Glavi, čije je posrb. prezime Bačilović ◊ Baśilă ĭe poļikra đi bîtrîńață alu vrun Arnaglavĭan, kare a trait tot la baśiĭe, dupa ĭel ruda аluĭ s-a poļikrit Bîśiluońi — Bačilo je nadimak nekog starog Rudnoglavca, koji je stalno živeo na bačiji; po njemu su njegovi potomci nazvani Bačiloni (Bačilovići) [Por.] ∞ baśiĭe  [Vidi]

2029  bokșă  bocșă  ћумурана  bokșă (mn. bokșe) [akc. bokșă] (i. s.) — (zast.) ćumurana ◊ bokșa đi bîtrîńață a fuost astrukată ku pomînt — ćumurana je nekada bila pokrivena zemljom ♦ var. buokșă ♦ sin. (zast.) kărbunarĭe ♦ sin. (inov.) ćumurană [Por.] ◊ kînd a vrut să fakă karbuń măĭ mulț, aĭ nuoștri adunat ļiamńe, ļ-astrukat ku pomînt, șî ļ-a dat fuok — kada su hteli da prave više ćumura, naši su sakupljali drva, pokrivali ih zemljom, i palili (Jasikovo) [GPek] ∞ karbuńe  [Vidi]

868  bruankă  broancă  контрабас  bruankă (mn. bruonś) [akc. bruankă] (i. ž.) — 1. (muz.) kontrabas, veliki drveni instrument sa četiri žice, sličan violini ◊ în bruankă aĭ nuoștri n-a kîntat đi bîtrîńață, mi-ntîń s-a vaḑut în taĭfiļi țîgańeșć dupa ratu ku mńamț — na kontrabasu naši nisu svirali od starine, on je prvi put viđen u ciganskim orkestrima posle rata sa Nemcima 2. (antr.) Bruankăobavezan nadimak kontrabasista ◊ Ĭanku Bruankă n-a kîntat în bruankă, numa a fuost fakut ka bruanka, pă lumĭa la poļikrit așa đin glumă — Janko Bronka nije svirao kontrabas, ali je bio nalik na njega, pa su ga ljudi tako nazvali u šali ◊ Vană, kopilu-lu Ĭanku Bronkașu — Jovan, sin Janka Bronke, „Kontrabasiste” [Por.] ∞ bronkai  [Vidi]

685  butavĭelă  umflare ?  отеклина  butavĭelă (mn. butavĭaļе) [akc. butavĭelă] (i. ž.) — 1. (med.) otok, oteklina, naduto mesto na telu čoveka ili životinje, nastalo sakupljanjem tečnosti usled bolesti, ili starosti ◊ la bîtrîńață, ĭasă butavĭaļe măĭ mult pi supt uokĭ — u starosti, izbijaju otoci najviše ispod očiju 2 (fig.) naduvenko ◊ o butavĭelă đi uom, să n-aĭ trĭabă ku ĭel — neki naduvenko, da nemaš posla s njim ♦ var. butavĭală [Por.] ∞ butavi  [Vidi]

1080  țîăst  ţest  вршник  țîăst (mn. țîăsturĭ) [akc. țîăst] (i. m.) — vršnik, sač, predmet od pečene gline kojim se pokriva crepulja ◊ țîăstu đi bîtrîńață s-a fakut đi pomînt — vršnik se nekada izrađivao od zemlje ◊ țîăstu sa astrukă ku spuḑă — vršnik se pokriva žeravicom [Por.] ♦ dij. sin. vîrșńik [akc. vîrșńik] (Jasikovo), tînaćauă [akc. tînaćauă] (Leskovo, zapis: J. Trifunović, 2012) ◊ puńe tînaćaua pi śirińe — stavi vršnik na crepulju [GPek] ♦ up. śirińe, čirińe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1394  ćindă  tindă  трем  ćindă (mn. ćinḑ) [akc. ćindă] (i. ž.) — 1. trem na kući ◊ koļibiļi đi bîtrîńață n-avut ćindă, đikît numa oźak ș-o suobă or doa — starinske kolibe nisu imale trem, samo odžak i jednu ili dve sobe 2. štitnik na kapi ◊ kașketu đinainće are ćindă, șî đi ĭa prinḑ ku mîna kînd dubuorĭ kașkĭetu, or kînd ăl puń în kap — kačket spreda ima štitinik, koji hvataš rukom kad skidaš kačket, ili kad ga stavljaš na glavu ♦ sin. konk [Por.] ♦ dij. var. ťindă [Kmp.] ∞ kasă  [Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

6189  grinđiĭ  grindei  гредељ  grinđiĭ1 (mn. grinđiĭe) [akc. grinđiĭ] (i. s.) — (tehn.) gredelj ◊ grinđiĭ ĭe un parśel alu plugu đi arat — gredelj je deo oraćeg pluga ◊ la plugu đi ļemn, kum a fuost đi bîtrîńață, grinđiĭu a fuost đi ļemn — na drvenim plugovima, kakvi su bili starinski, gredelj je bio od drveta ♦ up. grindă [Por.] ∞ plug  [Vidi]

2816  învațat  învăţat  учење  învațat2 (mn. învațaturĭ) [akc. învațat] (i. s.) — učenje, obrazovanje ◊ gata ku žuaka, a veńit vrĭamĭa đi învațat — gotovo sa igrom, došlo je vreme za učenje ◊ învațatu ĭe grĭeu la bîtrîńațăučenje je teško pod starost ◊ s-a lasat đi învațat, kî ăl duare kapu — batalio je učenje, jer ga boli glava ♦ var. învațatură, învațamînt [Por.] ∞ învața  [Vidi]

3680  kaśulă  căciulă  шубара  kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.]   [Vidi]

3702  katușă  cătușă  клапуша  katușă (mn. katuș) [akc. katușă] (i. ž.) — klapuša, držač jarma ◊ katușa ĭe un parśel đi fĭer înstrînbat, prins đi vîru lu proțapu karuluĭ or alu tînžală, kare țîńe źugu — klapuša je iskrivljeni komad metala, pričvršćen za vrh kolske rude ili potegljice, koji drži jaram [GPek] ◊ katușa đe bîtrîńață a fuost fakută đi ļiemn, șî prinsă đe proțap k-o tăńikĭauă đi fĭer — starinska klapuša bila je izrađena od drveta, i pričvršćena za rudu metalnim prstenom (Tanda) ◊ abĭa sa țîńe minće kă vrodată în luok đi katușă a fuost o gužbă đi kurpiń, or đi ćiĭ — jedva se pamti da je nekad, umesto klapuše, bila gužva od lijana ili like (Rudna Glava) ♦ up. tînžală, źug [Por.] ∞ kar  [Vidi]

3494  kîrauș  carusel  рингишпил  kîrauș (mn. kîraușă) [akc. kîrauș] (i. m.) — 1. (tehn.) ringišpil, vrteška, okretaljka sa korpama za zabavu mladeži ◊ dragu ćińerișuluĭ ĭerĭa kînd pi la bîlśurĭ a veńit țîgańi ku kîrauș — mladi su se mnogo radovali kada bi na vašare dolazili Cigani sa ringišpilom ◊ kîraușu đi bîtrîńață a fuost tuot đi ļemn, șî la-nvîrćit baĭețî, kare a vrut sî sa kare điźaba — starinski ringišpil je bio sav od drveta, i okretali su ga momci koji su želeli da se voze badava 2. klizalište ◊ slubaḑîndu-sa ku săĭńiļi, kopiĭi a fakut un kîrauș lung întra gardurĭ — spuštajući se sankama, deca su napravila jedno dugo klizalište između ograda ♦ up. rîkabuș [Por.] ∞ kara  [Vidi]

6375  koșărĭe  coșar  кошара  koșărĭe (mn. koșărĭ) (i. ž.) — košara ◊ koșărĭe ĭe ştala đi viće đi bîtrîńață, kare a fuost înplećită đi nuĭaļe pănă n-a-nśeput să sa fakă đi tuobļe od đi bîrńe, or sî sa zîđiaskă đi pĭatră or đi tuglă — košara je starinska štala za stoku, koja je bila izgrađena od pletenog pruća, pre nego što su počele štale da se grade od polutki, greda, ili da se zidaju od kamena ili cigle [Por.] ∞ kuoș  [Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6247  okĭeț  ocheț  наочаре  okĭeț (mn.) [akc. okĭeț] (i. m.) — (med.) naočari ◊ șî mumî-mĭa șî tatî-mĭu la bîtrîńață a purtat okĭeț — i moja majka i moj otac su u starosti nosili naočari [Buf.] ♦ dij. sin. zîrță [Por.] ∞ zîrță  [Vidi]

5167  pașît  pășitură  корачање  pașît (mn. pașîturĭ) [akc. pașît] (i. s.) — koračanje, hodanje ◊ la bîtrîńață șî pașîtu al măĭ ușuor kađe grĭeu — pod starost i najlaganije koračanje teško pada ♦ var. pașîtura [Por.] ∞ paș  [Vidi]

4695  sîn  sân  недра  sîn (mn. sînurĭ) (i. s.) — nedra ◊ sîn ĭe parća kimĭeșî kare astrukă pĭeptu șî burta — nedra su deo košulje koji pokriva grudi i stomak ◊ mama a fakut pi tata la luok, șî pănă la koļibă l-a dus în sîn — baba je moga oca rodila na njivi, i do kuće ga je nosila u nedrima ◊ sînu kimĭeșî đi bîtrîńață a fuost larg, șî la muĭerĭ askultat ka trastă — nedra starinske košulje bila su široka, i ženama su često služila kao torba [Por.]  [Vidi]

4610  spînḑura  spânzura  обесити  spînḑura (ĭuo spînḑur, ĭel spînḑură) [akc. spînḑura] (gl. p. ref.) — obesiti ◊ nu sa șćiĭe đi śe, ama la nuoĭ a fuost mulće muĭerĭ kare s-a spînḑurat la bîtrîńațăne zna se zašto, ali je kod nas bilo dosta žena koje su se obesile pod starost ◊ a gasît baba spînḑurată đi kļanță la ușa koļibi — našli babu obešenu o kvaku na vratima kolibe [Por.]  [Vidi]

5518  śumag  ciomag  чомаг  śumag (mn. śumĭaźe) [akc. śumag] (i. s.) — čomag, tojaga ◊ śumag ĭe bît măĭ mare șî măĭ tare đi kît bît đu dus în mînă — čomag je štap veći i jači od štapa koji se nosi u ruci ◊ pi śumag đi bîtrîńață s-a dus fĭaćiļi kînd ļ-a furat baĭeți đi-nsurat — na čomagu su se nekad nosile devojke koje su momci krali za ženidbu [Por.]  [Vidi]

4192  taĭnă  taină  разговор  taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — razgovor, pričanje ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovorom ◊ a șaḑut ku muoșu la taĭnă, kî muoșu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńațăzaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske priče ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrkne ♦ sin. vuorbă [Por.]  [Vidi]

6243  tamîńerĭ  tămâier  кадионица  tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

3580  uaĭe  oaie  овца  uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4974  viĭe  vie  виноград  viĭe (mn. viĭ) [akc. viĭe] (i. ž.) — vinograd ◊ Munćeńi n-avut pomînt bun đi viĭe — Munćani nisu imali zemljište pogodno za vinograd ◊ unđ-a fuost viĭ, đi bîtrîńață a fuost sađiț ku ćibrik, suartă đi strugurĭ tare akri — gde je bilo vinograda, bili su zasađeni ćibrikom, sortom jako kiselog grožđa [Por.]   [Vidi]

3810  zbîrśi  zbârci  збрчкати се  zbîrśi (ĭuo ma zbîrśesk, ĭel sa zbîrśașće) [akc. zbîrśi] (gl. p. ref.) — zbrčkati se, naborati, dobiti bore ◊ la bîtrîńață la uom sa zbîrśașće pĭaļa pi față — u starosti čoveku se zbrčka koža na licu ♦ sin. înkrețî [Por.]  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź