| Reč albi u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 205 | albinarĭ | albinari | пчелар | albinarĭ (mn. albinarĭ) [akc. albinarĭ] (i. m.) — (zast.) pčelar ◊ tata a fuost mare albinarĭ — otac je bio veliki pčelar ♦ up. stuparĭ [Por.] ∞ albină | | [Vidi] |
|
|
|
| 127 | albină | albină | пчела | albină (mn. albiń) [akc. albină] (i. ž.) — (ent.) pčela ◊ albina ĭe o guangă mikă kare dă mńare dulśe — pčela je mala buba koja daje sladak med ◊ aĭ batrîń a țînut albińiļi în kuoșńiță, tumu înkuaśa a ĭeșît sanduśiļi — stari su držali pčele u košnicama, tek kasnije ovamo pojavili su se sanduci ◊ uom kare avut albiń mulće, ș-a lukrat ku mńarĭa, s-a kĭemat stuparĭ — čovek koji je imao mnogo pčela, i bavio se medom, zvao se stupar ♦ up. albină ursaskă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3504 | albină ursaskă | bondar | бумбар | albină ursaskă [akc. albină ursaskă] (sint.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčele ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — bumbar pravi gnezdo pod zemljom ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčela ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — med bumbara bio je velika čobanska poslastica ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčela ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčela ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljom ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — bumbar ima žutu zadnjicu (Tanda) [Por.] ∞ albină | | [Vidi] |
|
|
|
| 206 | albinuță | albinuţă | пчелица | albinuță (mn. albinuț) [akc. albinuță] (i. ž.) — (demin.) pčelica, mala pčela ◊ o albinuță mikućikă zbură pi fluare, laso, faśe șî ĭa mńiarĭe — jedna majušna pčelica sletela na cvet, pusti je, pravi i ona med ♦ var. albińuaĭkă [Por.] ∞ albină | | [Vidi] |
|
|
|
| 3632 | albińuaĭkă | albinuţă | пчелица | albińuaĭkă [akc. albińuaĭkă] (i. m.) (ret.) ● v. albinuță [Por.] ∞ albină | | [Vidi] |
|
|
|
| 200 | albiśuos | albicios | беличаст | albiśuos (albiśuаsă) (mn. albiśuoș, albiśuаsă) [akc. albiśuos] (prid.) — (color) beličast ◊ albiśuasă ĭe tuata farba kare mult baće-n alb: vînît albiśuos, vĭarđe albiśuos ... — beličasta je svaka jako svetla boja: svetlo plava, svetlo zelena ... ♦ up. alburiu [Por.] ∞ alb | | [Vidi] |
|
|
|
| 202 | albit | albit | побелео | albit (albită) (mn. albiț, albiće) [akc. albit] (prid.) — (color) pobeleo, osedeo, izbledeo ◊ rufiļi a albit la suare — rublje je izbledelo na suncu [Por.] ∞ alb | | [Vidi] |
|
|
|
| 203 | albitură | albitură | белина | albitură (mn. albiturĭ) [akc. albitură] (i. ž.) — (color) 1. belina, beo izgled; 2. mesto obojeno u belo 3. (zast.) beli veš ♦ sin. albĭaļe [Por.] ∞ alb | | [Vidi] |
|
|
|
| 199 | alburiu | alburiu | беличаст | alburiu (alburiĭe) (mn. alburiĭ) [akc. alburiu] (prid.) — (color) 1. beličast, ponešto beo, s belom nijansom 2. svetle boje ♦ var. albiśuos [Por.] ∞ alb | | [Vidi] |
|
|
|
| 926 | bagram | salcâm | багрем | bagram (mn. bagramĭ) [akc. bagram] (i. m.) — (bot.) bagrem (Rabinia pseudacacia) ◊ bagramu ĭe ļiemn tarĭe, bun đi mulće trabuĭaļe — bagrem je tvrdo drvo, dobro za razne potrebe ◊ fluarĭa đi bagram ĭe bună đi albiń — bagremov cvet je dobar za pčela (medonosan) ♦ var. floran (Lubnica, Gamziograd) [Crn.] ♦ dij. var. salkim [akc. salkim] ♦ var. bagrĭem [Por.] ♦ dij. var. salkîm (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. druog (Velika Kamenica, Grabovica) [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 666 | bîz! | bâz | бзз | bîz! (uzv.) — (onom.) bzz!, onomatopeja zujanja ◊ albina „bîz” koļa, „bîz” koļa, zbuară đi la fluarĭe la fluarĭe — pčela „bz” ovamo, „bz” onamo, leti od cveta do cveta ♦ sin. zbîrn [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 663 | bîzai | bâzâi | зујати | bîzai (ĭuo bîzîĭ, ĭel bîzîĭe) [akc. bîzai] (gl.) — (onom.) 1. zujati ◊ bîzîĭe bîza, albina, gargauńiļi, muska șî țînțarĭu — zuji muva, pčela, stršljen i komarac 2. (fig.) gluvarаti, gubiti vreme, besplosličiti ◊ n-are alt lukru, numa bîzîĭe pin sat — nema druga posla, nego zuji (gluvara) po selu ♦ (augm.) bîzuańe [Crn.] ◊ kopiļe, nu-m bîzîi pĭ-aśiĭa, ka muska — dete, nemoj mi tu zujati kao muva [Por.] ∞ bîz! | | [Vidi] |
|
|
|
| 1351 | dîraśiță | drăcilă ? | притискавац | dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2665 | gîrlugă | gârliţă | дивља гуска | gîrlugă (mn. gîrluź) [akc. gîrlugă] (i. ž.) — (ornit.) divlja guska (Anser anser, Anser albifrons, Anser minutus) ◊ gîrlugă ĭe pasîrĭe, gîskă sîrbaćikă — „grluga” je ptica, divlja guska (Rudna Glava) ◊ trĭeku un șuk đi gîrluźi, vińe vrĭamĭa rîa — prođe jato divljih gusaka, ide loše vreme (Tanda) [Por.] ◊ trĭek gîrluźiļi pi sus, fug đi vrĭamĭa rîa — lete „grluge” nebom, beže od lošeg vremena (Bučje) [Crn.] ∞ gîskă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5933 | împistrit | împistrit | украшен | împistrit (împistrită) (mn. împistriț, împistriće) [akc. împistrit] (prid.) — ukrašen, šaren ◊ kînd a fuost nuauă, kimĭașa a fuost tuată împistrită, ama đi vrĭame a albit la suare — kad je bila nova, košuljma je bila sva ukrašena, ali je vremenom izbledela na suncu ♦ var. înpistrit [Por.] ∞ împistri | | [Vidi] |
|
|
|
| 4156 | ĭaskă | iască | труд | ĭaskă (mn. ĭaske) [akc. ĭaskă] (i. ž.) — (mik.) trud (Fomes fomentarius) ◊ ĭaska sa faśe đin burĭaće kare krĭașće pi fag șă-l kĭamă kopitarĭ— trud se pravi od gljive koja raste na bukvi i koja se zove „kopitar” ◊ ĭaska ĭe kopitarĭ taĭat în parśaļe, șă uskat bińe la suare — trud je „kopitar” isečen na komade i dobro osušen na suncu ◊ ku ĭaskă uskată șî ku amnarĭu șî krĭamińa tutunźiĭi aprins lula ku tutun — suvim trudom, ognjilom i kremenom pušači su palili lulu sa duvanom ◊ ku ĭaskă aprinsă albinari afumă la albiń — upaljenim trudom pčelari dime kod pčela ♦ up. kopitar, ĭaskă galbină [Por.] ∞ burĭaće | | [Vidi] |
|
|
|
| 2313 | lastav | albinărel | пчеларица | lastav (mn. lastavi) [akc. lastav] (i. m.) — (ornit.) pčelarica (Merops apiaster) ◊ zburară lastavi șî ńi zatriră albińiļi — doleteše pčelarice, i zatreše nam pčele ◊ am omarît lastavi dă la stupi — ubio sam pčelarice sa pčelinjaka [Mlava] ♦ dij. sin. priguruĭ [Rečica, Stig] ◊ priguruĭu sa kuĭbaḑă prîn găurĭ, fakuće în pomînt muaļe, măĭ đes în taĭatura drumuluĭ, unđe drumu taĭe țărmu — pčelarica se gnezdi u rupama, napravljenim u mekoj zemlji, najčešće u usecima puta, gde put proseca breg [Stig] | | [Vidi] |
|
|
|
| 28 | mamaļigă | mămăligă | качамак | mamaļigă (mn. mamaļiź) [akc. mamaļigă] (i. ž.) — kačamak, vrsta jela od kuvanog kukuruznog brašna ◊ la noĭ să fače mămăļigă ďe porumbĭ ď-aĭ albi — kod nas se pravi kačamak od belog kukuruza ◊ mămăļiga s-a mesťekat înainťe în kăldărușe în vatră — kačamak se ranije mešao u kotliću na ognjištu ♦ var. mămăļigă [Kmp.] ♦ dij. sin. koļașă [Por.] ∞ koļașă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3182 | mńare | miere | мед | mńare (i. ž.) — 1. (nutr.) med ◊ mńarĭa fak albińiļi — med prave pčele ◊ mńarĭa ĭe măĭ mare dulśață — med je najveći slatkiš [Por.] ◊ (med.) la bubuoń sa puńe mńarĭe đi stup, mestakată ku fańină đi uorḑ — na čir se stavlja pčelinji med, pomešan sa ječmenim brašnom (Osnić) [Crn. ] 2. smola sa voćki ◊ prunu faśe mńare, kare lumĭa o manînkă, kî ĭe dulśe — šljiva pravi smolu koju ljudi jedu, jer je slatka ♦ var. mńiare [Por.] ♦ dij. sin. kļeĭ (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. var. mĭere (Majdanpek) [Buf.] 3. šećer ◊ s-a dus kopilu în sat sî kumpirĭe kîta mńarĭe, sî fak vro dulśață đi prînḑ, șî înga nu ĭe — otišlo je dete u selo da kupi malo šećera, da napravim neki slatkiš za ručak, i još ga nema (Osnić) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3044 | păr | păr | коса | păr2 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (anat.) kosa, dlaka na glavi ◊ ĭ-a albit păru đin kap, a înkarunțît — pobelela mu je kosa na glavi, osedeo je ◊ pļeșîu, fara păr pi kap — ćelav, bez kose na glavi ◊ păru puorkuluĭ — svinjska dlaka ◊ supțîrĭe ka păru đin kap — tanko kao vlat kose sa glave ◊ a fuost rușîńe suokru să vadă păru lu nuora ćinîră, șî ĭa întra ĭel ńiśkînd n-a fuost đispurpađită — bilo je sramota da svekar vidi kosu mlade snajke, i ona pred njim nikada nije išla razbrađena ♦ var. pîăr [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3857 | ponou | polen | полен | ponou1 (mn. ponoave) [akc. ponou] (i. s.) — (bot.) (zast.) polen ◊ ponou ĭe pulbur galbin kare-l fak fluoriļi primovara, da albińiļi ăl adună đi mńare — polen je žuti prah koji prave cvetovi u proleće, a pčele ga sakupljaju za med [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3404 | stup | stup | кошница | stup (mn. stupĭ) [akc. stup] (i. m.) — košnica ◊ stup đi albiń a fuost înpļećit đi kurpiń, șî ļipit ku morśilă — košnica za pčele bila je ispletena od lijana, i oblepljena blatom ◊ uomu kare a țînut stupĭ măĭ mulț, ș-a fakut mńare multă, s-a kĭemat stuparî — čovek koji je imao više košnica, i pravio mnogo meda, zvao se pčelar ♦ sin. kuoșńiță ♦ sin. tîrnă (Tanda) ♦ up. stupină, prisakă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4793 | stuparĭ | stupar | пчелар | stuparĭ (mn. stuparĭ) [akc. stuparĭ] (i. m.) — pčelar ◊ stuparĭ ĭe uom kare țîńe mulț stupĭ ku albiń — pčelar je čovek koji drži mnogo košnica sa pčelama ♦ sin. (zast.) albinarĭ [Por.] ∞ stup | | [Vidi] |
|
|
|
| 3405 | stupină | stupină | пчелињак | stupină (mn. stupiń) [akc. stupină] (i. ž.) — (zast.) pčelinjak ◊ luoku unđe s-a țînut stupi ku albiń đemult s-a kĭemat stupină — mesto gde su se držale košnice sa pčelama, zvalo se nekad „stupina” ◊ vuorba stupină s-a pĭerdut đin taĭnă, a ramas numa pin ńișći đeskînćiśe đi dragusta, unđe sa ḑîśe „kum traźe albina la stupină, așa să tragă kutare șă kutare la famĭaĭa-ĭa la kare sa đeskîntă” — reč „stupina” se izgubila iz govora, ostala je samo u nekim ljubavnim bajalicama, gde se kaže „kako pčela vuče svome pčelinjaku, tako nek tom i tom bude privlačna osoba kojoj se baje” [Por.] ∞ stup | | [Vidi] |
|
|
|
| 3406 | tîrnă | târnă | трмка | tîrnă (mn. tîrńe) [akc. tîrnă] — 1. (zast.) trmka, košnica za pčele ◊ tîrnă bătrîńaskă đi albiń ku vîru askuțît, împļećită đi nuĭaļe șî ļipită ku morśilă — starinska trmka za pčele šiljatog vrha, ispletena od pruća i oblepljena blatom ♦ up. stup, kuoșńiță 2. korpa pletara ◊ tîrnă ĭe vas împļećit đi nuĭaļe đi salkă, ku fund tare șă gura largă, đ-adunat la bukaće đi pi kîmp — korpa pletara je sud ispleten od vrbovog pruća, sa jakim dnom i širokim otvorom, za sakupljanje poljskih plodova ◊ tîrnă đe kuļes — korpa za berbu ◊ tîrnă đi dus pi mînă — ručna korpa ♦ sin. kutariță [Por.] ∞ stup | | [Vidi] |
|
|
|
| 3534 | trîntur | trântor | трут | trîntur (mn. trînturĭ) [akc. trîntur] (i. m.) — trut 1. (ent.) mužjak pčele ◊ trîntur ĭe albuna voĭńiśaskă — trut je mužjak pčele ◊ trînturu n-are ak — trut nema žaoku 2. (fig.) lenčuga, gotovan ◊ traĭașće ka trînturu, nu lukră ńimika, iĭ vińe tuot pi đi gata — živi kao trut, ne radi ništa, sve mu dolazi na gotovo [Por.] ∞ albină | | [Vidi] |
|
|
|
| 3190 | urđińiș | urdiniș | лето | urđińiș1 (mn. urđińișurĭ) [akc. urđińiș] (i. s.) — (tehn.) leto, otvor na košnici ◊ urđińiș ĭe gaura la kuoșńiță, or la sanduk, pi kare tună șî ĭasă albińiļi — leto je otvor na košnici, ili sanduku, kroz koji ulaze i izlaze pčele ♦ var. urđinatuare [Por.] | | [Vidi] |
|
|