| Reč abĭa u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 145 | arat | аrаt | изоран | arat2 (arată) (mn. araț, araće) [akc. arat] (prid.) — izoran, pooran ◊ luoku ĭe abĭa arat ku duauă parĭekĭ đi buoĭ — njiva je jedva izorana sa dva para volova [Crn.] ♦ dij. var. aratură ∞ ara | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 247 | arțuagă | arţăgos | бабускера | arțuagă (mn. arțuaźe) [akc. arțuagă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) 1. babuskera, stara žena ◊ ĭastă muĭerĭ batrîńe kare sînt urîće ka muarća, da au șî narau rău, đi ĭaļe sa ḑîśe kă sînt arțuaźe — ima starih žena koje su ružne ko smrt, a imaju i ružnu narav, za njih se kaže da su babuskere 2. prgava osoba, svađalica; prznica ◊ o arțuagă đi uom, la tuot nat îĭ sĭare-n kap — prznica od čoveka, sa svakim se kači 3. (fig.) mrcina ◊ o îrțuagă đi uom, abĭa-ș traźe kuru dupa ĭel — mrcina od čoveka, jedva vuče dupe za sobom ♦ var. îrțuagă ♦ var. mîrțuagă [Por.] ∞ arțag | | [Vidi] |
|
|
|
| 156 | arńik | harnic | вредан | arńik (arńikă) (mn. arńiś, arńiśе) [akc. arńik] (prid.) — vredan, hitar ◊ uom arńik, are spuorĭ la lukru — vredan čovek, ima napredak u poslu ♦ sin. sîrńik [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 900 | bîșńală | bușeală | шикљање | bîșńală (mn. bîșńaļe, bîșńelurĭ) [akc. bîșńală] (i. ž.) — šikljanje, kuljanje, naglo i iznenadno izbijanje veće količine nečega ◊ abĭa am oprit bîșńala api la un izvuor đin đal đi koļibă — jedva sam zaustavio kuljanje vode iz jednog izvora iznad kuće [Por.] ∞ bîșńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2227 | boskorođi | boscorodi | богорадити | boskorođi (ĭuo boskorodîăsk, ĭel boskorodîașće) [akc. boskorođi] (gl.) — bogoraditi, pričati nerazgovetno sam sa sobom; mrmljati ◊ puopa-l sîrbăsk boskorođiașće dă trĭaba luĭ, lumńa nuastră no-l înțaļiaźe ńimika, șî abĭa așćiată sî gaćiaskă služba șî sî sa dukă a kasă — srpski pop bogoradi za svoj račun, naši ljudi ga ne razumeju ništa, i jedva čekaju da se svrši služba, da odu kući [Mlava] ♦ dij. var. buskorođi ♦ dij. sin. bombońi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2729 | țambalău | tămbălău | гужва | țambalău (mn. țambalăĭ) [akc. țambalău] (i. s.) — gužva, haos ◊ ńișći bĭețîuoș la bîlś s-a luvat la bataĭe, uńi a sarit să-ĭ đispartă, alțî sî sa bată, șî s-a fakut un țambalău ku tuot đi žîndari abĭa la spart — neke pijanice su se potukle na vašaru, jedni su skočili da ih razdvoje, drugi da se biju, pa se stvorila opšta gužva koju su žandari jedva rasturili (Tanda) ♦ var. țîmbalău (Rudna Glava) ♦ var. tămbalău ◊ asară la uoră s-a luvat la gîlśao ńișće baĭaț, a fakut tămbalău ș-a strîkat visaļiĭa — sinoć su se na igranci posvađali neki momci, napravili su gužvu i pokvarili veselje (Topolnica) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1700 | đebĭa | de-abia | једва | đebĭa [akc. đebĭa] (pril.) — jedva, jedvito, na jedvite jade, s naporom, s teškom mukom ◊ đa-nkuaś, đa-nkolo, șî đebĭa do skaparăm đi ĭel — đa ’vamo, đa tamo, i jedva nekako utekosmo od njega ♦ var. đibĭa, đabĭa ♦ / đe + abĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1635 | điskurka | descurca | распетљати | điskurka (ĭuo ma điskurk, ĭel sa điskurkă) [akc. điskurka] (gl. p. ref.) — 1. raspetljati, razmrsiti ◊ am aļergat ku furka-n mînă pin ńișći tufe dupa viće, șî abĭa pĭe urmă am điskurkat kairu đi spińamă — trčala sam sa preslicom u ruci kroz neko žbunje za stokom, pa sam posle jedva razmrsila kudeljku od trnjaka 2. (fig) ratosiljati se; osloboditi se ili izvući iz neke neprijatne situacije ◊ feĭmĭa ku naruok đ-al mare sa do điskurkat đi bĭețîoso-la a iĭ — ćerka mi se uz veliku sreću konačno ratosiljala one njene pijandure ♦ sin. điskîlśi, đizvîrḑî, điznoda ♦ supr. înkurka [Por.] ∞ înkurka | | [Vidi] |
|
|
|
| 2722 | gîlśavitură | gâlcevitură ? | свадљивац | gîlśavitură (mn. gîlśaviturĭ) [akc. gîlśavitură] (i. m.) — svadljivac, svadljiv čovek, koji se često svađa ◊ abĭa skapaĭ đi gîlśavitura-ĭa đin sat — jedva utekoh od onog svadljivca iz sela ♦ up. ž.r. gîlśavituare [Por.] ∞ gîlśauă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3283 | înkeĭat | încheiat | спајање | înkeĭat1 (mn. înkeĭaturĭ) [akc. înkeĭat] (i. s.) — 1. (tehn.) spajanje, sastavjlanje, sklapanje ◊ asta fĭeļ đi înkeĭat blăńiļi nuĭe bun — ovaj način spajanja dasaka nije dobar 2. (za kalendar) (zast.) kraj, svršetak vremenskog ciklusa ◊ abĭa așćetarîm înkeĭatu anuluĭ — jedva dočekasmo svršetak godine [Por.] ∞ înkeĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 2356 | înkroșńa | încrosna | упртити | înkroșńa (ĭuo înkruoșń, ĭel înkruoșńe) [akc. înkroșńa] (gl. p. ref.) — 1. uprtiti (se), naprtiti (se); uzeti teret na leđa ◊ sa înkroșńaḑă tot nat kare ĭa trasta-n șîaļe, șă ļagă obrăńiļi la pĭept — uprćuje se svako ko uzme torbu na leđa, a uprte vezuje na grudi 2. (fig.) uzeti na sebe tuđ problem ◊ nu m-a-nkroșńa ku nakazurļi tĭaļe, abĭa duk pĭ-aļi mĭaļe — nemoj mi tovariti (na leđa) tvoje muke, jedva nosim svoje [Por.] ∞ kruoșnă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6140 | înźugat | înjugat | ујармљен | înźugat (înźugată) (mn. înźugaț, înźugaće) [akc. înźugat] (prid.) — ujarmljen, upregnut u jaram ◊ buoĭi înźugaț abĭa trag în plug, kî ĭe pomîntu uskat șî tare — upregnuti volovi jedva vuku plug, jer je zemlja suva i tvrda ◊ la pripur mare, ku tovar grĭeu în kar, sa înźugă măĭ mulće parĭake đi buoĭ — na velikom usponu, sa teškim teretom u kolima, prežu se više pari volova ♦ var. înžugat [Por.] ∞ źug | | [Vidi] |
|
|
|
| 3491 | karatură | cărătură | вожња | karatură (mn. karaturĭ) [akc. karatură] (i. ž.) — (izob.) vožnja, prevoženje ◊ am înbunat la fata mĭa triĭ karaturĭ pi kîrauș kînd o fi bîlśu, ma iĭ i kaḑu munkă la a đintîń, șî abĭa a sufarat numa o karatură — obećao sam svojoj devojci tri vožnje na ringišpilu kad bude vašar, ali njoj pripade muka već kod prve, pa je jedva podnela samo jednu vožnju ♦ var. kîratură ◊ nu puot să sufîr kîratură lungă ku tumobilu — ne mogu da podnesem dugu vožnju automobilom [Por.] ∞ kara | | [Vidi] |
|
|
|
| 3702 | katușă | cătușă | клапуша | katușă (mn. katuș) [akc. katușă] (i. ž.) — klapuša, držač jarma ◊ katușa ĭe un parśel đi fĭer înstrînbat, prins đi vîru lu proțapu karuluĭ or alu tînžală, kare țîńe źugu — klapuša je iskrivljeni komad metala, pričvršćen za vrh kolske rude ili potegljice, koji drži jaram [GPek] ◊ katușa đe bîtrîńață a fuost fakută đi ļiemn, șî prinsă đe proțap k-o tăńikĭauă đi fĭer — starinska klapuša bila je izrađena od drveta, i pričvršćena za rudu metalnim prstenom (Tanda) ◊ abĭa sa țîńe minće kă vrodată în luok đi katușă a fuost o gužbă đi kurpiń, or đi ćiĭ — jedva se pamti da je nekad, umesto klapuše, bila gužva od lijana ili like (Rudna Glava) ♦ up. tînžală, źug [Por.] ∞ kar | | [Vidi] |
|
|
|
| 2748 | kîtva | câtva | мало | kîtva (kîtîva), (mn. kîțîva, kîćeva) [akc. kîtva] (prid.) — malo, u maloj količini; nekoliko ◊ a-nbîtrîńit, abĭa kîtva miśkă — ostareo, jedva se malo miče ◊ kîtîva vrĭame trĭeku, ĭel ažunsă – malo vremena prođe, on stiže ◊ kîtîva guoșć la mîne, kîtiva la ćińe, șî pitreśiem nunta — malo gostiju kod mene, malo kod tebe, pa ćemo pregurati svadbu ◊ đin aĭ kĭemaț, kîțîva baĭeț a veńit, kîțîva nu — od pozvanih, nekoliko momaka je došlo, nekoliko nije ◊ kîćiva muĭerĭ tumu dupa rat a gaćit șkuala — nekoliko žena je tek posle rata završilo školu [Por.] ∞ kît | | [Vidi] |
|
|
|
| 6051 | kuriman | curiman | дупиште | kuriman (mn. kurimań) [akc. kuriman] (i. m.) — (augm.) dupište ◊ atîta s-a îngrașat đi abĭa îș duśe kurimanu, nuĭe skamn pi kare puaće șađa, da să no-l frîngă — toliko se ugojila da jedva nosi dupište, nema stolice na koju može sesti, a da je ne slomi [Por.] ∞ kur | | [Vidi] |
|
|
|
| 3370 | marćiń | brumar | новембар | marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratinci ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendara ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun” ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
| 3538 | nîkažală | necăjală | мучење | nîkažală (mn. nîkažălurĭ) [akc. nîkažală] (i. ž.) — mučenje, teškoća, tegoba ◊ a sufarat mulće nîkažălurĭ đi vrĭamĭa đi rat în lageru bugarĭesk, șî abĭa a ramas viu — istrpeo mnoga mučenja za vreme rata u bugarskom logoru, i jedva ostao živ [Por.] ∞ nakaz | | [Vidi] |
|
|
|
| 5199 | rugoșală | răgușeală | промуклост | rugoșală (mn. rugoșăļe) [akc. rugoșală] (i. ž.) — (med.) promuklost ◊ s-a pus pi ĭel o rugoșală grĭa, abĭa vorbĭașće — uhvatila je teška promuklost, jedva govori [Por.] ∞ rugoșî | | [Vidi] |
|
|
|
| 6227 | sakuļeț | săculeț | џакчић | sakuļeț (mn. sakuļață) [akc. sakuļeț] (i. s.) —(demin.) džakčić ◊ sakuļeț ĭe sak mik — džakčić je mali džak ◊ abĭa adunat un sakuļeț đi grîu, să aĭbă đi samînță — jedva je sakupio džakčić žita, da ima za seme [Por.] ∞ sak | | [Vidi] |
|
|
|
| 2138 | skaĭeće | scaiete | чичак | skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5179 | skaldat | scăldare | купање | skaldat1 (mn. skaldaturĭ) [akc. skaldat] (i. s.) — kupanje ◊ kînd ĭerasăm miś, abĭa așćetasăm să gaćim lukruriļi, șă să ńi slubuadă parințî la rîu, la skaldat — kad smo bili mali, jedva bismo dočekali da posvršimo poslove, pa da nas roditelji puste na reku, na kupanje ◊ kît sî fiĭe apa-n rîu đi mikă, kopiĭi gasa ćișnă bună đi skaldat — koliko god da bude voda plitka, deca su na reci nalazila tišak pogodan za kupanje ♦ var. skaldare [Por.] ∞ skalda | | [Vidi] |
|
|
|
| 4347 | slubaḑî | slobozî | пустити | slubaḑî (ĭuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — 1. pustiti, osloboditi ◊ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanje ◊ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašu ◊ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — pustio je radio prejako, a deca još spavaju 2. sjuriti se, napasti ◊ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekao ♦ var. sluboḑî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4862 | spinuț | spinuț | трнић | spinuț (mn. spinuț) [akc. spinuț] (i. m.) — (demin.) trnjić, bodljica ◊ s-a-nspinat într-un spinuț, abĭa-l vĭeḑ ku uoki, da plînźe ka kînd s-a-nbrukat în piruoń — nabola se na jedan trnić, jedva da ga vidiš očima, a plače kao da se nabola na ekser ♦ / dem < spîńe [Por.] ∞ spińe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5185 | străbaća | străbate | пробити | străbaća (ĭuo strabat, ĭel strabaće) [akc. strabaće] (gl. p. ref.) — probiti se; prodreti ◊ pin namĭeț pănă-n brîu, abĭa s-a străbatut pănă la koļibă — kroz smetove do pojasa, jedva su se probili do kolibe ◊ a fakut ușa đin blană tare, să n-o poată străbaća ńimika — pravili su vrata od tvrde daske, da je ne može probiti ništa [Por.] ♦ dij. var. strabaća (Leskovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2548 | șapćime | șeptime | седмина | șapćime (mn. șapćimĭ) [akc. șapćime] (i. ž.) — sedmina ◊ avut tata kopiĭ mulț, șî kînd ń-a-nparțît, miĭe mĭ-a kaḑut abĭa o șapćime đi moșîĭe — imao je otac mnogo dece, i kad nas je odelio, meni je zapala jedva sedmina imanja [Por.] ∞ șapće | | [Vidi] |
|
|
|
| 3836 | uśuĭa | liniști ? | смирити | uśuĭa (ĭuo ma uśuĭ, ĭel sa uśuĭe) [akc. uśuĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) smiriti, umiriti; stišati ◊ s-a pus atîta đi rău să rupă păru đin kap șî sî sa zbată, đi lumĭa abĭa a uśuĭato — počela je tako jako da čupa kosu s glave i da se otima, da su je ljudi jedva smirili ◊ lupadară apă pi fuok, ku nađiažđe kî bîlbataĭa fuokuluĭ sa va uśuĭa — baciše vodu na vatru, u nadi da će se sukljanje plamena stišati ◊ a murit muoșu, mult a tras, akuma sa do uśuĭat — umro je čiča, mnogo je patio, sada se konačno smirio ♦ sin. ogoi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6173 | șopći | șopti | шапутати | șopći (ĭuo șopćesk, ĭel șopćiașće) [akc. șopći] (gl.) — šaputati ◊ uomu șopćașće kînd vorbĭașće ku glas slab, kare abĭa s-auđe — čovek šapuće kad govori tihim glasom, koji se jedva čuje ◊ fĭaćiļi șopoćesk întra ĭaļe să n-audă baĭețî śe ginđesk đi iĭ — devojke šapuću među sobom, da ne čuju momci šta misle o njima [Por.] | | [Vidi] |
|
|