Reč Branku - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
1515  Branku  Brancu  Бранко  Branku [akc. Branku] (i. m.) — (antr.) Branko, l.i. slovenskog porekla ◊ nume Branku dă poļikră Brankuońi — ime Branko daje prezime Branković ◊ pi paradĭeda la kĭemat Ĭuoža lu Brankupradeda mi se zvao Joža Brankov [Por.][Vidi]

Reč Branku u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
709  Brankuońi  Brancovici  Бранкови  Brankuońi [akc. Brankuońi] (i. m.) — (antr.) Brankovi, Brankojevi (ići), vlaško prezime porodica Trailović i Radivojević u Osniću, po ličnom imenu pretka koji se zvao Branku ◊ Giță lu Branku a fuost fluĭeraș bun, șî frumuos a ḑîs ruopîta — Đorđe Brankov je bio dobar frulaš, i lepu je svirao „ropotu” [Crn.] ∞ Branku  [Vidi]

1886  Brînkovĭanu  Brîncoveanu  Бранкован  Brînkovĭanu (mn. Brînkovĭeń) [akc. Brînkovĭanu] — (antr.) Brankovan, prezime rudarske porodice u Majdanpeku čiji je predak Nikola ovde došao u drugoj polovini XIX veka iz mesta Potok, južno od Oravice u rumunskom delu Banata. [Buf.] ∞ Branku  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź