Reč țark - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
1060  țark  ţarc  сеник  țark (mn. țarkurĭ) [akc. țark] (i. m.) — 1. senik, ograda oko plastova sa stočnom hranom; senjak; senarnik; kotar ◊ am îngrađit klańa ku țarku, sî nu manînśe vićiļi fînu — ogradio sam plast senikom, da stoka ne pojede seno [Crn.] 2. ograda, obor u koju se zatvaraju jagnjići ◊ bagă mńiĭi-n țark, să nu sugă uoiļi pănă nu ļi mulźem — zatvori jagnjiće u obor, da ne sišu ovce dok ih ne pomuzemo [Por.] [Vidi]

Reč țark u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
1642  đizgrađi  dezgrădi  разградити  đizgrađi (ĭuo đizgrađiesk, ĭel đizgrađiașće) [akc. đizgrađi] (gl. p. ref.) — razgraditi, rasturiti ili skinuti i ukloniti ogradu ◊ s-a sfîrșît klańa ku fîn, șî akuma m-am pus să đizgrađiesk țarku — stog je gotov, i sada sam počeo da skidam ogradu [Por.]   [Vidi]

1812  fînariĭe  fânărie  сениште  fînariĭe (mn. fînariĭ) [akc. fînariĭe] (i. ž.) — (augm.) senište; gomila sena; mnogo sena; livada bogata senom ◊ ano-sta a ploĭat la vrĭame, pî ĭastă șî fînariĭe đestulă — ove godine je kiša padala na vreme, pa ima i dosta sena ◊ a slubaḑît vićiļi-n țarku ku fîn, ș-akuma ĭe akoluo fînariĭe în tuaće pîărțîļi — pustili su stoku u ogradu sa senom, i sada je tamo senište na sve strane [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

2629  gard  gard  ограда  gard (mn. gardurĭ) [akc. gard] (i. s.) — (tehn.) ograda ◊ gard đi nuĭaļe — ograda od pruća ◊ gard đi spiń — ograda od trnja ◊ gard đi parĭ — ograda od kolja ◊ gard đi tarabă — ograda od tarabe ◊ gard đi bîrńe — ograda od gredațark, gard pi lînga klańe — senik, ograda oko plasta ◊ gard đi fĭer — gvozdena ograda (Rudna Glava) ◊ gard đi vurgiń — ograda od cepanih greda (Tanda) [Por.] (Krivelj) [Crn.] (Jasikovo) [GPek] ♦ dem. garduļeț [Por.] ♦ sin. săś, ćeir, [Por.] ćair [GPek]  [Vidi]

3335  klańe  claie  стог  klańe (mn. klăń) (i. ž.) — stog sena ◊ klańa sa grîmađiașće đin porkuoń đi fîn, kare sînt adunaț đin kupițaļe đi pi otkuoș — stog se sadeva od plastova sena, koji su skupljeni od naviljaka sa otkosa ◊ klańa puaće să fiĭe grîmađită đi fîn or đi paĭe — stog može biti sadeven od sena ili slame ◊ klańa grîmađită în ļemn sa kĭamă patul — stog sadenut na drvetu, zove se patul ◊ klańe sa grîmađiașće pinga țapă, kare o țîńe să nu sa strîmbe đi vînt or đi pluaĭe, șî sî nu kadă — stog se dene oko stožera, koji ga drži da se ne krivi od vetra ili kiše, i da ne padne ◊ klańa đemult sa fakut în ļivađe, șî a koluo s-a dat la uoĭ đi mînkarĭe, kî đin tuoru luor sa torît ļivađa — stog se nekad pravio na samoj livadi, i stoka se tamo ranila jer se od njihovog gnojiva đubrila livada ◊ tuota klańa fakută în ļivađe, a fuost îngrađită ku țarku, să nu puată vićiļi s-o śupă đin tuaće părțîļi — svaki stog sadenut na livadi bio je ograđen senikom, da ne može stoka da ga čupka sa svih strana ◊ la vîru klăńi sa puńe panžînu, fakut đin patru tîrșurĭ ļegaće la vîr, kare țîńe fînu să no-l zbuare vîntu — na vrhu stoga meće se lemez, napravljen od četiri grane svezane vrhovima, koji drži seno da ga ne razveje vetar ♦ var. klaĭe (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

3337  patul  pătul  патул  patul (mn. patuļe) [akc. patul] (i. s.) — patul, plast na drvetu ◊ patul ĭe klańe, frunḑarĭ, or stup đi tuļeń, grîmađit pi puaļiļi ļemnuluĭĭ, lu kare sînt krĭenźiļi marunće kurațaće đi la poaļe pănă la vîr — patul je plast, lisnik, ili kopa šaše, sadenuti na polama drveta, kome su sitne grane okresane od pole do vrha ◊ patulu sa faśe în tot anu tuot într-un ļemn adîns aļes la marźina ļivĭeḑî, kă ĭe așa ĭernaćiku rîđikat đi la pomînt, șî nu-ĭ trăbe în tuot anu fakut țark, da ńiś nu putraḑîașće — patul se pravi svake godine na posebno odabranom drvetu na ivici livade, jer je tako zimnica odignuta od zemlje i ne treba je svake godine ograđivati senikom, a niti truli [Por.] ∞ fîn   (Ima umotvorina!)[Vidi]

600  pĭaļe  piele  кожа  pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2628  vurgină  vîrghină  греда  vurgină (mn. vurgiń) [akc. vurgină] (i. ž.) — (tehn.) greda, motka nastala cepkanjem stabla ◊ vurgină sa faśe đin ļiemn lung, kare-l sparź ku sakurĭa în triĭ-patru țapăńiț, șî ku ĭaļe faś gard pi lînga koļibă, or țark pi lînga klańe — vurgina se dobija od dužeg drveta, koji se sekirom iscepa na tri-četiri cepanice, od kojih se pravi ograda oko kuće, ili senik oko stoga [GPek]   [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź