| Reč đes u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 3504 | albină ursaskă | bondar | бумбар | albină ursaskă [akc. albină ursaskă] (sint.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčele ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — bumbar pravi gnezdo pod zemljom ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčela ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — med bumbara bio je velika čobanska poslastica ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčela ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčela ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljom ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — bumbar ima žutu zadnjicu (Tanda) [Por.] ∞ albină | | [Vidi] |
|
|
|
| 1081 | aluna voĭńiśaskă | ? | војнички лешник | aluna voĭńiśaskă (mn. aluńе voĭńiśĭeșć) [akc. aluna voĭńiśaskă] — (ver.) vojnički lešnik, lešnik uzbran u ponoć na Preobraženje i pripremljen kroz poseban magijski postupak, koji muškarci nose sa sobom kada polaze u rat, jer se veruje da ima moć da zaštiti ljudsko telo od metka ♦ sin. aluna đeskîntată — prebajani lešnik ♦ var. izg. vuoĭńiśaskă, voĭńiśĭaskă [Por.] ∞ alun | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1511 | Ana | Ana | Ана | Ana [akc. Ana] (i. ž.) — (antr.) Ana, l.i. biblijskog porekla, ušlo u narod preko hrišćanske crkve ◊ Ana a fost nume đes dat la fĭaće — Ana je bilo ime koje se često davalo devojčicama ◊ đin nume Ana a ĭeșît poļikre Ańița șî Anuța — iz imena Ana nastali su nadimci Anica i Anuca [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 372 | apă înpușkată | apă-înpușcată | упуцана вода | apă înpușkată (sint.) — (mag.) upucana, ubijena voda ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku pușka, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļi aļi măĭ tarĭ — tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbine ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2904 | apă întuarsă | apă întoarsă | повраћена вода | apă întuarsă (i. ž.) — (mag.) povraćena voda, voda koja se okreće u krug ◊ apa întuarsă ĭe apă kare-n matkă sa-nvîrćașće în luok, kare sa-ntuarśe napuoĭ — povraćena voda je voda koja se u matici okreće u mestu, koja se kreće unazad ◊ apa întuarsă sa duśe la vrîžîtuare, șî ĭa ku ĭa faśe đeskînćik kare sa kĭamă „întorsură” — povraćena voda nosi se vračari, koja u njoj izvodi bajalicu koja se zove „vraćanje čini” [Por.] ∞ apă | | [Vidi] |
|
|
|
| 2903 | apă ńinśepută | apă neincepută | неначета вода | apă ńinśepută [akc. apă ńinśepută] (i. ž.) — (mag.) nenačeta voda ◊ apă ńinśepută ĭe apă kurată, kare n-a bauto ńima, luvată đi la luok đi unđe apa izvorĭaḑă đin pomînt — nenačeta voda je čista voda, koju nije pio niko, zahvaćena sa mesta gde voda izvire iz zemlje ◊ ku apă ńinśepută vražîtuoriļi fak tuaće đeskînćiśe — sa nenačetom vodom vračare rade sva bajanja [Por.] ∞ apă | | [Vidi] |
|
|
|
| 240 | apukatură | apucătură | грип | apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka | | [Vidi] |
|
|
|
| 241 | apukatură | apucatură | бајалица против грипа | apukatură2 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (mag.) bajalica protiv gripa ◊ apukatură ĭe đeskînćik đi apukat — apukatura je bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka | | [Vidi] |
|
|
|
| 233 | aratarĭe | arătare | привиђење | aratarĭe (mn. aratărĭ) [akc. aratarĭe] (i. ž.) — 1. priviđenje, prikaza, utvara 2. predskazanje, slutnja; znak ili predznak sudbine 3. (psih.) predosećaj 3. radnja pokazivanja, ukazivanja, prikazivanja ◊ măĭ đes aratarĭa sa faśe-n vis — predskazanje se najčešće javlja u snu ◊ đeskînćik đi aratarĭe — bajalica protiv priviđenja ♦ sin. nalukă [Por.] ∞ arata | | [Vidi] |
|
|
|
| 128 | ariś | aric | јеж | ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 375 | astruka | astruca | покривати | astruka (ĭuo astruk, ĭel astrukă) [akc. astruka] (gl. p. ref.) — 1. pokrivati, stavljati pokrivač, ogrtati ◊ astrukă kopilu đi frig — pokriva dete zbog hladnoće (da mu ne bude hladno) ◊ astruka samînța ku pomînt marunt — ogrće seme sitnom zemljom (pri okopavanju) ◊ astrukă kasa — pokriva kuću (stavlja krov ili crep na krovu) ◊ astrukă-ț uoki — pokrij oči [Crn.] 2. (fig.) skrivati od javnosti neku nepovoljnu osobinu ili događaj ◊ astrukă rușîńa — skriva sramotu, skandal ◊ taś, astrukî-će, să nu ći măĭ audă ńima — ćuti, pokrij se, da te više niko ne čuje ♦ supr. đestruka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 475 | baga | băga | увлачити | baga (ĭuo bag, ĭel bagă) [akc. baga] (gl. p. ref.) — 1. uvlačiti, navlačiti, zavlačiti, stavljati; umetati ◊ bagă ața-n ak — uvlači konac u iglu ◊ bagă kîlțanu-n śuariś — uvlači košulju u pantalone ◊ bagă kolaś în trastă — stavlja kolače u torbu ◊ bagă mîna-n sîn — stavlja ruku u njedra ◊ bagă bań în pozanarĭ — stavlja novac u džep (krade) 2. (fig.) a. obraćati pažnju, primećivati, zapažati ◊ bagă sama — pazi dobro, obrati pažnju ◊ bagă sama sî nu luńiś — pazi da se ne oklizneš b. okrivljivati, prebacivati, kritikovati, zamerati ◊ îm bagă vina śe n-am ažuns la vrĭamĭe — zamera mi što nisam stigao na vreme ◊ bagă kapu în ńivuoĭe — navlači sebi nevolju na glavu [Crn.] 3. a. ulaziti ◊ uomu sa bagă-n kasă — čovek ulazi u kuću ◊ apa sa bagă-n pomînt — voda ulazi u zemlju b. zalaziti ◊ suarļi sa bagă dupa nuvirĭ — sunce zalazi za oblake c. uterivati ◊ bagă uoĭļi-n strungă — uteruje ovce u tor 4. (fig.) kusati, jesti, uzimati hranu ◊ đi đesńață n-am bagat ńimik în gură — od jutros nisam ništa okusio ◊ vrĭamĭa ĭe să bagăm śuava-n gură — vreme je da nešto prezalogajimo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 867 | bardak | bardac | бардак | bardak (mn. bardaśе) [akc. bardak] (i. s.) — bardak, zemljani sud za piće; krčag; vrč ◊ đin bardak măĭ đes s-a baut rakiĭe pi la prazńiśe, pi la nunț, or pi la pomeń — iz bardaka se najčešće pila rakija na slavama, svadbama ili daćama ◊ bardaku a mĭers đin mînă-n mînă, pi lînga masă, șî tot nat a tras đin ĭel kît ĭ-a plakut, kă pară n-a fuost, or n-a fuost đi ažuns — bardak je išao iz ruke u ruku oko stola, i svako je pio koliko je hteo, jer čaša nije bilo, ili ih nije bilo dovoljno ♦ var. bîrdak (Tanda) [Por.] ∞ vas | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 664 | beļi | beli | белити | beļi (ĭuo beļiesk, ĭel beļiașće) [akc. beļi] (gl. p.) — 1. beliti, činiti belim; bojiti u belo ◊ ĭa ĭe la rîu đi đesńață, beļiașće pînḑa — ona je na reci od jutros, beli platno 2. guliti, drati, skidati koru ili kožu; čistiti od kore ◊ beļiașće bîtu đi alun, să-l đa đi pomană la-l muort — guli leskov štap (čisti ga od kore), da bi ga na daći nemenio pokojniku ◊ beļiașće ćiĭu, să fakă buśin — guli lipu da napravi rikalo 3. označavati, obeležavati ◊ beļiașće ļiamńiļi-n padure, însamnă otaru — obeljuje stabla u šumi, označava među 4. (fig.) stradati, doživljavati neprijatnost, nadrljati; ◊ beļiașće pula — „guli” kurac 5. (fig.) buljiti, napadno gledati ◊ đi źaba atîta beļieșć uoki-n muĭarĭa-ĭa, nuĭe ĭa đi ćińe — džaba buljiš u tu ženu, nije ona za tebe 5. (fig.) slepiti, gubiti vid ◊ numa beļieșć uoki ku atîta śećit la viđiarĭe slabă — samo slabiš vid sa tolikim čitanjem uz slabo svetlo [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3251 | bićeșug | beteșug | болештина | bićeșug (mn. bićeșugurĭ) [akc. bićeșug] (i. s.) — (med.) (augm.) boleština, raširena bolest; epidemija ◊ đi vrĭamĭa đi rat, pi lînga alće nakazurĭ, đes s-a pus pi lumĭe șî mulće bićeșugurĭ grĭaļe — za vreme rata, pored drugih muka, često su narod zahvatale i mnoge teške boleštine ◊ đin bićeșug în bićeșug — iz bolesti u bolest ♦ var. bićeșag ♦ sin. bićežîĭe [Por.] ∞ bećažî | | [Vidi] |
|
|
|
| 665 | bîzońală | bâzâială | зујање | bîzońală (mn. bîzońaļе) [akc. bîzońală] (i. ž.) (onom.) — 1. zujanje ◊ s-a spumîntat đi bîzońala lu gîrgauń — uplašio se od zujanja stršljena ◊ s-auđe bîzońala karăbilor — čuje se zujanje gajdi 2. (fig.) nepovezan ili nerazgovetan govor, brbljanje, brbljarija ◊ kopiļe, đestul ku bîzońală, vorbĭa înțaļes, or taś — dete, dosta s brbljanjem, ili govori razumno, ili ćuti [Por.] ∞ bîzai | | [Vidi] |
|
|
|
| 6432 | Boĭan | Boian | Бојан | Boĭan (i. m.) — Bojan ◊ Boĭan a fuost đes nume kare Rumîńi a dat la buoĭ luor — Bojan je bilo često ime koje su Vasi davali svojim volovima [Por.] ∞ vită | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1244 | bolđiș | boldiș | шиљаст | bolđiș (bolđișă) (mn. bolđișă) [akc. bolđiș] (prid.) — 1. (za predmete) šiljast, štrkljast, kome štrči vrh, šiljak ◊ a tîrsît pi lînga luok, ș-a lasat ńișći spińamă în mižluoku drumuluĭ, sî șća ku spińi bolđiș în sus, da pi aśiĭa trĭek kopiĭi đeskulț kînd sa duk la rîu sî sa skalđe — kresao je lisnik i ostavio je nekavo trnje na sred puta, da stoji sa bodljama štrkjljasto u vis, a tuda prolaze bosonoga deca kada idu na reku da se kupaju 2. (psih.) oštar pogled, pogled ispod oka; buljav, ispitivački ili podmukao pogled ◊ dukî-sa drakuluĭ, are o uĭtatură bolđișă, frika ma taĭe kînd guod îm skapă uoki sî ma uĭt la ĭel — đavo ga odneo, ima neki podmukao pogled, strah me preseče kad god mi se omakne da ga pogledam ♦ var. bolđiuluĭ ♦ sin. kĭorđiș [Por.] ∞ bolđi | | [Vidi] |
|
|
|
| 977 | brînkă | brâncă | црвени ветар | brînkă1 (mn. brînś) [akc. brînkă] (i. ž.) — (med.) crveni vetar, bolni otoci na koži crvene boje (Erysipelas) ◊ s-a bulnavit đi brînkă, șî s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ đeskînće — oboleo je od crvenog vetra, i otišao je kod vračare da mu prebaje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 911 | brĭaz | breaz | шарен | brĭaz (brĭază) (mn. brĭež, brĭază) [akc. brĭaz] (prid.) — šaren po licu, „šarko” ◊ măĭ đes brĭază pi buot ĭe vaka, șî la-șa vită îĭ ḑîśem „brĭeza”, pi sîrbĭașće ar veńi „šara”, kum ĭastă kare baș așa-ș boćaḑă vaka, pi sîrbĭașće — najčešće je šarena po njušci krava, i takvo goveče mi zovemo „breza”, na srpskom bi bilo „šara”, ima ljudi koji baš toku zovu svoju kravu, po srpskom ◊ Brĭaz ĭe poļikra lu uom kare ĭe pistriț pi față, kare are pĭaće albe pi fire, da aĭ luĭ ńepuoț kapîtă poļikră Brezuońi — Brjaz je nadimak čoveka koji je šaren u licu, koji ima bele pege na obrazu, a njegovi potomci dobiju nadimak Brezoni („Brjazovići”) ♦ sin. pistriț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 723 | bukatură | bucătură | парче | bukatură (mn. bukaturĭ) [akc. bukatură] (i. ž.) — parče, komad, zalogaj ◊ a veńit țîgańi pră pragu kășî șî kată o bukatură dă karńe, a nuoĭ măĭ saraś dă kît ĭeĭ — došli Cigani na kućni prag i traže parče mesa, a mi siromašniji od njih [Hom.] ◊ bukatură ĭe un parśel đi śeva śe sa înbukă kînd sa manînkă, măĭ đes sa ḑîśe așa la un parśel đi karńe — „bukatura” je zalogaj nečega što se proguta kad se jede, najčešće se tako kaže za jedno parče mesa [Por.] ∞ bukă | | [Vidi] |
|
|
|
| 1236 | buoișće | boiște | бојиште | buoișće (mn. buoișć) (i. ž.) — 1. bojište а. mesto gde matica reke udara u granu drveta koja se nadnela nad vodu ◊ kînd lukri ku aĭ rîăĭ, șî trîabe să skuoț draśi đin apă đi să-ĭ trîmĭeț vrunđeva, tu će duś la rîu șî kaț krĭanga kare baće buoișća, șă la ĭa đeskînț ku kuțît ńegru — kada se baviš crnom magijom, i treba da izvučeš đavole iz vode da bi ih negde poslao, ti odeš na reku i tražiš granu koja bije po vodi, i kod nje baješ sa crnim nožem (Crnajka) b. mesto u brzacima reke gde, naročito u večernjim satima, ribe iskaču iz vode u lovu na mušice 2. igralište ◊ fiekare luok unđe kopiĭi a batut puarka, or k-a žukat kļisu, s-a kemat buoișće — bilo koje mesto gde su deca igrala „svinjicu” ili klis, zvalo se bojište (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1853 | busuĭuok | busuioc | босиљак | busuĭuok (mn. busuĭuaśe) [akc. busuĭuok] (i. s.) — (bot.) bosiljak (Ocimum basilicum) ◊ fir đi busuĭuok — struk bosiljka ◊ busuĭuok ĭe buĭađe sfîntă — bosiljak je sveta biljka ◊ niś un đeskînćik nu puaće fara busuĭuok — ni jedna bajalica ne može bez bosiljka ◊ busuĭuoku ćimpuluĭ — vrsta bosiljka [Por.] ♦ dij. sin. bîsîĭuok (Sige) [Hom.] ◊ busuĭuoku kaluluĭ — divlji, „konjski” bosiljak (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1041 | țap | ţep | бодља | țap1 (mn. țăpe) (i. s.) — (bot.) bodlja, šiljak; trn ◊ am mĭers đeskulț pista kîmp, șî m-am înbrukat într-un țap — išao sam bos preko polja, i nagazio sam na jedan šiljak [Buf.] ♦ dij. var. țapă (mn. țăpe) [Kmp.] ♦ dij. var. țapuș, țapușă [Por.] ∞ spińe | | [Vidi] |
|
|
|
| 1092 | țălui | ? | лајати | țălui (ĭuo țăluĭesk, ĭel țăluĭașće) [akc. țălui] (gl.) — lajati, kevtati ◊ đestul, nu măĭ țălui la lume — dosta, nemoj više lajati na ljude (Leskovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5737 | Țîgan laĭaće | țigan laiece | црни Циганин | Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — crni Ciganin ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganski ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobra ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukru — crni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posao ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furaluku — žene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađom [Por.] ∞ laĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 1124 | țug | ţug | промаја | țug1 (mn. țugurĭ) (i. s.) — 1. promaja, cug ◊ a fakut borđiu la luok înkis, n-a fuost țug đestul să tragă fumu, șî ma mir kum nu ĭa kĭorît gluaćiļi đ-atîta fumaćeu — napravio je zemunicu na zaklonjenom mestu, nije bilo dovoljno promaje da povuče dim, i čudim se kako mu glota nije oslepela kod tolike dimčine? 2. deo šporeta kojim se podešava strujanje vazduha ◊ kuoșu nu mi bun, pî muara kînd kuok la șporĭet să țîn țugu đeșkis — dimnjak mi nije dobar, pa moram kad pečem na šporetu da cug držim otvorenim ♦ sin. raśială [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1395 | ćikarĭ | cicar | шикара | ćikarĭ (mn. ćikarĭe) (i. m.) — šikara, šiprag, zemljište obraslo grmljem ◊ đarîndu pi lînga luok a krĭeskut ćikarĭ đes, đi nu măĭ puoț treśa — svuda oko njive izrasla je gusta šikara, da ne možeš proći [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4164 | darap | darab | комад | darap (mn. darapurĭ) [akc. darap] (i. s.) — komad, parče, ulomak; deo ◊ ĭ-a dat lu kopil numa un darap đi pîńe, kît sî nu pļaśe ku mîńiļi guaļe — dali su detetu samo parče hleba, tek da ne pođe praznih ruku ◊ ļi kîntă un darap đi kînćik, șă fu đestul, k-a vaḑut điluok ku kare au trĭabă — otpevao im je samo deo pesme, i beše dosta, jer su videli s kim imaju posla ◊ a puvestît numa un darap đin povastă, kă n-a șćut măĭ mult — ispričao je samo odlomak priče, jer više nije znao ♦ sin. parśel [Por.] ♦ dij. var. darapîn (Osnić) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1545 | dăspălurat | desfălurát | распасан | dăspălurat (dăspălurată) (mn. dăspăluraț, dăspăluraće) [akc. dăspălurat] (prid.) — raspasan ◊ mĭarźe tuot dăspălurat — ide sav raspasan [Hom.] ♦ dij. var. đisfălurat (Rudna Glava) ♦ đesfălorat (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3861 | dăzńață | d‑azneață | јутрос | dăzńață [akc. dăzńață] (pril.) — jutros ◊ ĭo dăzńață će văzuĭ, kînd am trekut pă drum, da tu pă mińe nu — ja te jutros videh, kad sam prolazio putem, a ti mene nisi [Rom.] ♦ dij. var. đesńață [Por.][Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4033 | dîdauorĭ | de două ori | двапут | dîdauorĭ [akc. dîdauorĭ] (pril.) — dvaput ◊ la kopil înțaļes đestul să-ĭ ḑîś odată-dîdauorĭ, șî ĭel îa la kap — razumnom detetu dovoljno je da kažeš jedanput-dvaput, i onо će zapamtiti ♦ / < đi+duauă+uorĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1240 | dragustă | dragoste | љубав | dragustă [akc. dragustă] (i. ž.) — ljubav ◊ dragusta ĭe kînd ći ginđešć numa la unu, șî danaśi aĭlalț nu-ĭ mîĭ kunuoșć — ljubav je kad misliš samo ne jednog, a ostale momke više ne poznaješ [Crn.] ◊ đeskînćik đi dragustă — (dosl.) „bajanje za ljubav”, ljubavna magija [Por.] ∞ drag | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1414 | đasńață | d-azneaţă | јутрос | đasńață [akc. đasńață] (pril.) — jutros ◊ đasńață n-am putut sî manînk, ș-akuma mis flomînd — jutros nisam mogao da jedem, pa sam sada gladan ♦ var. đesńațâ [Crn.] ◊ đasńață m-am amînatat la lukru — jutros sam zakasnio na posao (Leskovo, Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. đesńață [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4316 | đesfălorat | desfălurat | распојасан | đesfălorat (đesfălorată) (mn. đesfăloraț, đesfăloraće) [akc. đesfălorat] (prid.) — raspojasan, razuzdan, bahat ◊ kînd are bań, ńima nuĭe așa đesfălorat ka ĭel — kad ima para, niko nije tako razuzdan kao on ◊ đesfălorat ĭe uom kare nuĭe înbrakat kum trăbe: mĭarźe fara bumbĭ, fara kurauă, đișkiptorat — raspojasan je čovek koji nije obučen kako treba: ide bez kaiša, bez dugmeta, raskopčan ♦ var. đesfîlurat (Rudna Glava) [Por.] ♦ dij. var. dăspălurat [Hom.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1486 | đesfira | desfira | расукати | đesfira (ĭuo đesfir, ĭel đesfiră) [akc. đesfira] (gl.) — rasukati, razvijati ili razmotavati niti; parati; rasparati ◊ tuată pîătura ńi s-a đisfirat, pućem s-o puńem numa la prag, đi șćiers piśuariļi — sva ponjava nam se rasparala, možemo samo da je stavimo kod praga, za brisanje nogu ♦ var. đisfira [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1487 | đesfirat | desfirat | расукан | đesfirat (đesfirată) (mn. đesfiraț, đesfiraće) [akc. đesfirat] (prid.) — rasukan; rasparan (za končane predmete) ◊ sarak, mĭarźe tuot k-o kimĭașă đesfirată — siromah, ide stalno u nekoj rasparanoj košulji ♦ var. đisfirat [Por.] ∞ đesfira | | [Vidi] |
|
|
|
| 1905 | đesfrînt | desfrânt | скршен | đesfrînt (đesfrîntă) (mn. đesfrînț, đesfrînće) [akc. desfrînt] (prid.) — 1. skršen, slomljen, skrljan ◊ m-am kulkat în pat tuot đesfrînt đi la sapat, șî nu puot să aduorm — legao sam u krevet sav skršen od kopanja, i ne mogu da zaspim [GPek] ◊ ma uĭt la lastari-șća, đesfrînț đi pĭatră, ș-ăm kađe grĭeu la ińimă — gledam ove mladice, skrljane od grada, i teško mi je na srcu 2. (psih.) klonuo duhom, skrhan osećanjima; krahnuo ◊ ĭa perit kopilu đi vina luĭ, șî ĭel tuot đesfrînt, s-a spînḑurat — dete mu je poginulo njegovom krivicom, i on se, sav skrhan, obesio [Por.] ∞ đesfrînźa | | [Vidi] |
|
|
|
| 1904 | đesfrînźa | desfrânge | скршити (се) | đesfrînźa (ĭuo ma đesfrîng, ĭel sa đesfrînźe) [akc. đesfrînźa] (gl.) — 1. skršiti (se), prelomiti (se), skrljati (se) ◊ kaḑuĭ pi gĭață, șî ma đesfrînsîăĭ tuot — padoh na led, i sav se skrših [GPek] ◊ vižuļiĭa a đesfrînt krĭanźiļi la puomĭ — oluja je skršila granje na voćkama 2. (psih.) klonuti duhom; krahnuti ◊ fara lukru, uomu sa đesfrînźe ĭuta — bez posla, čovek brzo krahne [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1424 | đesîș | desiș | честар | đesîș (mn. đesîșurĭ) [akc. đesîș] (i. m.) — čestar, gustiš, šibljak ◊ mînă kapriļi sî mezdrĭaskă în đesîșo-la — teraj koze da brste u onom čestaru [Crn.] ◊ đi kînd s-a mutat lumĭa-n orașă, śuośiļi s-a umplut đi đesîș — otkad su se ljudi preselili u gradove, brda su obrasla gustišom ♦ sin. tufariș, gustîș ♦ supr. rariș [Por.] ∞ đes | | [Vidi] |
|
|
|
| 1644 | đeskatarama | descătărăma | раседлати | đeskatarama (ĭuo đeskătaramĭeḑ, ĭel đeskătaramĭaḑă) [akc. đeskatarama] (gl. p. ref.) — (zast.) rasedlati, skinuti sedlo sa jahaće životinje ◊ nu đeskatarama kalu, numa puńiĭ zuobńița în kap, să manînśe pănă ĭuo nu do gaćesk lukru — nemoj rasedlati konja, nego mu samo stavi zobnicu, neka jede dok ja ne završim posao ♦ var. điskîtarama (Rudna Glava) ♦ up. kîtaramă [Por.] ♦ dij. var. điskatarama [Crn.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
| 1681 | đeskînćik | descântec | бајалица | đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta | | [Vidi] |
|
|
|
| 1679 | đeskînta | descânta | бајати | đeskînta (ĭuo đeskînt, ĭel đeskîntă) [akc. đeskînta] (gl. p.) — bajati, vračati ◊ dakă ĭe lumĭa astîḑ măĭ șkolaită, șî ĭastă duokturĭ în tuaće pîărțîļi, mulț sa duk la vrîžîtuorĭ să ļi sa đeskînće đi fiĭe śe — iako su ljudi danas školovaniji, i ima lekara na sve strane, mnogi idu kod vračara da im se baje za bilo šta ♦ var. điskînta ♦ sin. vražî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1682 | đeskîntat | descântat | уврачан | đeskîntat (đeskîntată) (mn. đeskîntaț, đeskîntaće) [akc. đeskîntat] (prid.) — uvračan, prebajan, nad kojim je izvršena magijska radnja bajanja, vračanja, koji je lečen na magisjki način, koji je izlečen ili zaštićen magijom ◊ uoĭļi mi sînt đeskîntaće, șî nu mi s-a bulnavit ńiś una pănă akuma — ovce su mi prebajane, i do sada mi se nije razbolela nijedna ♦ var. điskîntat [Por.] ∞ đeskînta | | [Vidi] |
|
|
|
| 1680 | đeskîntatuorĭ | descântător | врач | đeskîntatuorĭ (mn. đeskîntatuorĭ) [akc. đeskîntatuorĭ] (i. m.) — vrač, osoba koja se bavi vračanjem, bajanjem; bajač ◊ la rumîń ĭastă uamiń đeskîntatuorĭ, ama sînt măĭ mulće muĭerĭ đeskîntatuare, kî aăla ĭe lukru muĭerĭesk đi kînd ĭe lumĭa șî pomîntu — kod Vlaha ima muškaraca vračeva, ali više ima žena vračara, jer je to ženski posao od kako je sveta i veka ◊ măĭ tare đeskîntatuorĭ în Porĭeśa a fuost vrunu Pătro-l Mik đin Tanda — najjači vrač u Poreču bio je neki Petar Mali iz Tande ♦ var. điskîntatuorĭ ♦ sin. vrîžîtuorĭ [Por.] ∞ đeskînta | | [Vidi] |
|
|
|
| 1645 | đeskîtaramat | descătărămat | раседлан | đeskîtaramat (đeskîtaramată) (mn. đeskîtaramaț, đeskîtaramaće) [akc. đeskîtaramat] (prid.) — (zast.) rasedlan, jahaća životinja kojoj je skinuto sedlo ◊ ĭapa ĭe đeskîtaramată, bago-n koșîărĭe — kobila je rasedlana, vodi je u košaru ♦ var. điskîtaramat [Por.] ♦ dij. var. điskataramat [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1785 | đesńață | d‑azneață | јутрос | đesńață [akc. đesńață] (pril.) — jutros ◊ șî đesńață, șî ĭerĭ đimińață, am slubaḑît uoĭļi la pașuńe rău đinuapće — i jutros, i juče ujutru, pustio sam ovce na pašu jako rano [Por.] ♦ dij. var. đasńață [Crn.][GPek] ♦ dij. var. dăzńață (Brodica) [Rom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1606 | đespika | despica | расцепити | đespika (ĭuo ma đespik, ĭel sa đespikă) [akc. đespika] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), raspolutiti (se), raspuknuti (se), raseći; razdvojiti (se), rasturiti (se) ◊ sa đespikă-n doă — cepa se na dvoje ♦ sin. spinćika, krapa, đizļipi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1607 | đespikat | despicat | расцепан | đespikat (đespikată) (mn. đespikaț, đespikaće) [akc. đespikat] (predl.) — rascepan, naprsnut, koji se odvojio, odlepio ili otpao od osnove ◊ morśila pi koļiba batrînă ĭe tuată đespikată — blato na staroj kući je svo odlepljeno ♦ var. đispikat ♦ sin. đisfakut, đizļipit, spinćikat [Por.] ∞ đespika | | [Vidi] |
|
|
|
| 53 | đestul | destul | доста | đestul (mn. đestuĭ, đestuļе) [akc. đestul] (prid.) — dosta, dovoljno ◊ a lukrat đestul, s-a dus la ođină — radio je dosta, otišao je na odmor ♦ var. đistul [Por.] ♦ dij. var. ďestul [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1489 | đezļina | dezlâna | лабавити | đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļină) [akc. đezļina] (gl.) — labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom) ◊ mama a-nbătrîńit, șî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa țîńe pi fus — baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenu (Tanda) ♦ var. đizļina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ đizļiń, să nu ći bată la piśuor — kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogu (Rudna Glava) ♦ supr. aļina ♦ / đez/điz + lîna [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1421 | đimińață | dimineaţă | ујутро | đimińață2 [akc. đimińață] (pril.) — ujutro, u vreme jutra ◊ alaltîĭerĭ đimińață — prekjuče ujutro ◊ ĭerĭ đimińață — juče ujutro ◊ asta đimińață — ovo jutro ◊ în asta đimińață — jutros, ovog jutra ♦ sin. đesńață ◊ đimińață; mîńe đimińață — ujutro; sutra ujutro ◊ o s-îm vină lukratuori đimińață đinuapće — doći će mi radnici (sutra) ujutro rano ◊ ku sînataće, ńi veđem đimińață — u zdravlje, vidimo se ujutro ◊ mîńe đimińață pļakă la drum — sutra ujutro polaze na put ◊ păĭmîńe đimińață — preksutra ujutro [Por.] ♦ dij. var. đumińață [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1836 | đinafară | dinafară | споља | đinafară [akc. đinafară] (pril.) — spolja, izvana; napolju; sa spoljne strane ◊ tună đinafară ku opinśiļi pļińe đi morśilă, șî nu sa đeskulță — ulazi spolja sa opankama punim blata, i neće da se izuje ♦ supr. đinuntru [Por.] ∞ afară | | [Vidi] |
|
|
|
| 1463 | đinuapće | de noapte | рано | đinuapće [akc. đinuapće] (pril.) — rano, u prvim jutarnjim časovima ◊ mîńe ma skuol đinuapće, kî ma duk în Buļuoț la piĭaț — sutra ustajem rano, jer idem u Boljevac na pijac [Crn.] ◊ đesńață m-am pumeńit prĭa đinuapće — jutros sam se prerano probudio ◊ mîńe vinu kîta măĭ đinuapće — sutra dođi malo ranije (ujutru) [Por.] ♦ / đi — od + nuapće — noć | | [Vidi] |
|
|
|
| 1619 | đis- | des- | рас- | đis-, điz- (pref.) — ras-, raz-, is-, iz- od-, ot-, s- ◊ đisparțî (đis + sparțî) — rastaviti, razdvojiti ◊ đizbraka (điz + /în/braka) — svući (odeću) ◊ đișkuńa (đis /s:ș/ + kuńa) — otključati (Rudna Glava) ♦ var. đes-, đez- (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1582 | đisfrînat | desfrânat | разуздан | đisfrînat (đisfrînată) (mn. đisfrînaț, đisfrînaće) [akc. đisfrînat] (prid.) — razuzdan ◊ a luvat mau, mĭarźe đisfrînat pin sat da kopiĭ bat kanta dupa ĭel — pomahnitao, ide razuzdan kroz selo a deca lupaju kantu za njim ♦ var. đesfrînat [Por.] ∞ đisfrîna | | [Vidi] |
|
|
|
| 1628 | điskarka | descărca | истоварити | điskarka (ĭuo điskark, ĭel điskarkă) [akc. điskarka] (gl. p. ref.) — istovariti, rastovariti, skinuti tovar ili teret sa nekog nosača ◊ nu điskarka karu pănă nu vińe śińeva sî-ț ažuće — nemoj istovariti kola dok neko ne dođe da ti pomogne ♦ var. đeskarka ♦ supr. înkarkă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1706 | điskatarama | descătărăma | откопчати (се) | điskatarama (ĭuo điskataramĭeḑ, ĭel điskataramĭaḑă) [akc. điskatarama] (gl. p. ref.) — otkopčati (se), raskopčati (se) ◊ kînd ĭe katarama bună, nu sî puaće điskatarama ļesńe — kad je kopča dobra, ne može se otkopčati lako ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskatarama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1705 | điskataramat | descătărămat | раскопчан | điskataramat (điskataramată) (mn. điskataramaț, điskataramaće) [akc. điskataramat] (prid.) — raskopčan, otkopčan ◊ n-am bagat sama, am mĭers ku opinka đi gumă điskataramată pin naruoĭ, șî opinka mĭ-a pikat đi pi piśuor — nisam obratio pažnju, išao sam sa otkopčanim opankom kroz blato, i opanak mi je spao s noge ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskîtaramat [Por.] ∞ điskatarama | | [Vidi] |
|
|
|
| 1621 | điskîlśit | descâlcit | распетљан | điskîlśit (điskîlśită) (mn. điskîlśiț, điskîlśiće) [akc. điskîlśit] (prid.) — raspetljan, razmršen ◊ firîļi la pîătură sînt điskîlśiće, puoț s-o kuoș pi đi lîăturĭ — konci na ponjavi su razmršeni, možeš da je opšiješ ♦ var. đeskîlśit ♦ sin. đizvîrḑît ♦ supr. înkîlśit [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1648 | điskuasă | descoasă | рашити | điskuasă (ĭuo ma điskuos, ĭel sa điskuasă) [akc. điskuasă] (gl. p. ref.) — rašiti, rasparati ◊ țuala sa điskuasă ĭuta dakă kroĭtuorĭu n-a kusut bun — odelo se brzo rašije ako krojač nije dobro šio ♦ var. đeskuasă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1584 | điskulț | desculţ | бос | điskulț (điskulță) (mn. điskulț, điskulće) [akc. điskulț] (prid.) — bos, bosonog, bez obuće ◊ în vrĭamĭa lu opinś đi puork, tuata vara lumĭa a mĭers điskulță — u vreme svinjskih opanaka, ljudi su celog leta išli bosi ♦ var. đeskulț ♦ ? / skr. < điskulțat [Por.] ♦ dij. var. dăskulț [Mlava][Hom.] ∞ điskulța | | [Vidi] |
|
|
|
| 1583 | điskulța | desculţa | изувати | điskulța (ĭuo điskulț, ĭel điskulță) [akc. điskulța] (gl. p. ref.) — izuvati obuću, sebi ili nekom drugom ◊ nu ći điskulța, kî asta nuĭe kasă domńaskă — nemoj se izuvati, jer ovo nije gospodska kuća ♦ var. đeskulța ◊ supr. înkalța — obuvati [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1585 | điskulțat | desculţat | босоног | điskulțat (điskulțată) (mn. điskulțaț, điskulțaće) [akc. điskulțat] (prid.) — bosonog, bez obuće, bos; izuven ◊ nu vrĭeu să tun, kă mis điskulțat, d-am trĭekut pin ńișći morśilarĭ, șî ma ćĭem k-ăț im puodu — neću da uđem jer sam bos, a prošao sam kroz neko blatište, pa se bojim da ću ti isprljati pod ◊ uomu ĭe điskulțat kînd sa điskulță — čovek je bos kada se izuje ♦ var. đeskulțat ♦ var. skr. điskulț [Por.] ∞ điskulța | | [Vidi] |
|
|
|
| 1599 | đisprinđe | desprinde | одвојити (се) | đisprinđe (ĭuo đisprind, ĭel đisprinđe) [akc. đisprinđe] (gl. p. ref.) — odvojiti (se), razdvojiti (se), rastaviti (se); odlepiti (se) ◊ nuĭe đi ńimika opinka-sta kumparată, mi s-a đisprins la kalkîń — nije ni za šta ovaj kupljeni opanak, odlepio mi se na peti ♦ var. đesprinđe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1600 | đisprins | desprins | одвојен | đisprins (đisprinsă) (mn. đisprinș, đisprinsă) [akc. đisprins] (prid.) — odvojen, otcepljen, odlepljen, rastavljen ◊ đi kînd stîă taraba đisprinsă đi baskiĭe, mîńiļi sî-ț piśe đi śe n-o prinḑ — otkad stoji taraba otkačena od baskije, ruke ti otpale što je ne zakuješ ♦ var. đesprins ♦ sin. đisparțît, đizļipit, đisfakut [Por.] ∞ đisprinđe | | [Vidi] |
|
|
|
| 1646 | đisprupađi | dezbrobodi | разбрадити (се) | đisprupađi (ĭuo đisprupađiesk, ĭel đisprupađiașće) [akc. đisprupađi] (gl. p. ref.) — razbraditi (se), razvezati maramu; skinuti maramu sa glave ◊ nu ći đisprupađi, kî ĭe afară frig — nemoj se razbraditi, jer je napolju hladno ♦ var. đispurpađi, đisprpađi (Rudna Glava), đespropođi (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1647 | đisprupađit | dezbrobodit | разбрађен | đisprupađit (đisprupađită) (mn. đisprupađiț đisprupađiće) [akc. đisprupađit] (prid.) — razrbrađen, koji je razvezao ili skinuo maramu ◊ nare rușîńe, mĭarźe đisprupađită — nema stida, ide razbrađena ♦ var. đispurpađit, đisprpađit (Rudna Glava), đespropođit (Tanda) [Por.] ∞ đisprupađi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1597 | đistîrna | desprinde | откачити | đistîrna (ĭuo đistîrn, ĭel đistîrnă) [akc. đistîrna] (gl. p. ref.) — otkačiti, skinuti nešto što je okačeno ili zakačeno; odvojiti što je prikačeno ◊ nu puot đistîrna kutarița đi la grindă fara skamn, kă mis mikă — ne mogu skinuti korpu sa tavanske grede bez stoličice, jer sam mala ♦ var. đestîrna ♦ supr. atîrna [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1598 | đistîrnat | desprins | откачен | đistîrnat (đistîrnată) (mn. đistîrnaț, đistîrnaće) [akc. đistîrnat] (prid.) — otkačen, skinut, odvojen ◊ plugu ĭe đistîrnat đi la proțap, da proțapu đi la žug — plug je otkačen od rude, a ruda od jarma ♦ var. đestîrnat ♦ sin. đizļegat, dubarît, đisprins ♦ supr. atîrnat [Por.] ∞ đistîrna | | [Vidi] |
|
|
|
| 2842 | đistul | destul | доста | đistul [akc. đistul] (pril.) — (ret.) dosta, dovoljno ◊ đistul a fuost odată să-ĭ spună — dovljno je bilo jednom da mi kaže ◊ var. đestul [Por.] ∞ đestul | | [Vidi] |
|
|
|
| 1662 | đisupra | desupra | изнад | đisupra [akc. đisupra] (pril.) — iznad, gore; gornje ◊ pĭatra-n trĭeku pi đisupra đi kap, đinkît sî ma lovĭaskă — kamen mi prođe tik iznad glave, zamalo da me pogodi ◊ parća đisupra — gornja strana ♦ var. đesupra (Tanda) [Por.], (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ supr. đi źuos, đi žuos [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 52 | ďestul | destul | доста | ďestul [akc. ďestul] (pril.) — ● v. đestul [Por.] ∞ đestul | | [Vidi] |
|
|
|
| 2239 | farńikă | farmică | врачара | farńikă (mn. farńiśe) [akc. farńikă] (i. ž.) — (zast.) (mag.) vračara ◊ farńikă faśe la farmiśe — vračara pravi čini ◊ kam s-a pĭerdut farńiśiļi aļi batrîńe, kare a ļikuit lumĭa ku đeskînćiśe șî ku buĭeḑ, așća śe s-a înpuĭat akuma măĭ mult mint lumĭa đikît să șćiu śieva — dosta su se izgubile stare vračare, koje su lečile ljude bajanjem i travama, ove koje su se sada ispilile, više lažu ljude nego što nešto znaju [Por.] ∞ vražî | | [Vidi] |
|
|
|
| 2255 | firiśiel | firicel | кончић | firiśiel (mn. firiśiaļe) [akc. firiśiel] (i. s.) — (demin.) 1. končić, tanak konac; tanka nit u tkanini ◊ pînḑa ĭe țasută đin firiśiaļe đi sîrmă — platno je satkano od tankih srebrnih niti 2. stručić cveta ◊ am kuļes firiśiaļe đi busuĭuok, sî đeskînt ku ĭaļe — nabrala sam stručiće bosiljka, da bajem sa njima ♦ / fir + suf. -iśiel ♦ var. firișuor [Por.] ∞ fir | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1812 | fînariĭe | fânărie | сениште | fînariĭe (mn. fînariĭ) [akc. fînariĭe] (i. ž.) — (augm.) senište; gomila sena; mnogo sena; livada bogata senom ◊ ano-sta a ploĭat la vrĭame, pî ĭastă șî fînariĭe đestulă — ove godine je kiša padala na vreme, pa ima i dosta sena ◊ a slubaḑît vićiļi-n țarku ku fîn, ș-akuma ĭe akoluo fînariĭe în tuaće pîărțîļi — pustili su stoku u ogradu sa senom, i sada je tamo senište na sve strane [Por.] ∞ fîn | | [Vidi] |
|
|
|
| 1806 | frekat | frecat | истрљан | frekat (frekată) (mn. frekaț, frekaće) [akc. frekat] (prid.) — istrljan, natrljan ◊ blanuța-sta nuĭe frekată đestul, înga nuĭe ńiaćidă kum trîabe — ova daščica nije dovoljno istrljana, još nije glatka kako treba ♦ supr. ńifrekat [Por.] ∞ freka | | [Vidi] |
|
|
|
| 1950 | futaĭuos | futaios | јебежљив | futaĭuos (futaĭuasă) (mn. futaĭuoș, futaĭuasă) [akc. futaĭuos] (prid.) — (vulg.) jebežljiv, potentan; opsednut seksom ◊ barbatol futaĭuos no-l țîńe luoku, luĭ nu-ĭ đestul numa o muĭarĭe — jebežljivog muža ne drži mesto, njemu nije dovoljna samo jedna žena [Por.] ∞ fuće | | [Vidi] |
|
|
|
| 2915 | giśituare | ghicitoare | загонетка | giśituare (mn. giśituorĭ) [akc. giśituare] (i. ž.) — zagonetka 1. umotvorina ◊ giśituarĭa ĭe un fĭeļ đi minśună: una spuń, da la alta ći ginđeșć — zagonetka je jedna vsrta laži: jedno kažeš, a na drugo misliš 2. (mag.) gatalica, žena koja bajanjem otkriva nepoznato ◊ ĭastă muĭerĭ giśituorĭ, kare numa sa uĭtă în buobe, în kărț, or în paru ku kafă, da ĭastă muĭerĭ vrăžîtuorĭ kare đeskîntă đi sî ļekuĭe lumĭa bolnauă — ima žena gatalica, koje samo gledaju u zrna, u karte ili u šoljicu kafe, a ima žena vračara koje vračaju da izleče bolesne ljude ♦ sin. śumalkă [Por.][GPek] ∞ giśi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2650 | gînd | gând | мисао | gînd (mn. gîndurĭ) [akc. gînd] (i. s.) — (psih.) 1. misao ◊ ĭut ka gîndu — brz kao misao ◊ ăĭ vińe la uom gînd urît, șî faśe aĭa śe n-ar trăbui — dođe čoveku ružna misao, i čini ono što ne bi trebalo 2. zamisao, ideja; namera; plan ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se; dobio je ideju ◊ înga đi la ćińerĭață avut đi gînd sî fakă kasă, ama ńiśkînd n-a putut să aduńe bań đestuĭ — još od mladosti je imao nameru da napravi kuću, ali nikad nije mogao da sakupi dovoljno para ◊ are đi gînd sî sa însuare — ima nameru da se ženi 3. um; pamet ◊ nu puaće uomu să tuńe în gîndu lu muĭare — ne može čovek da uđe u ženski um ◊ nu ći purta dupa gîndu lu tuoĭa — ne povedi se za tuđom pameću 4. sećanje, pamćenje ◊ kînd îĭ dă-n gînd kum a trait la ćińerĭață, îĭ vińe sî sa plîngă — kad se seti kako je živeo u mladosti, dođe mu da plače ◊ batrîn, ama țîńe bińe-n gînd tuot ś-a-nvațat đi la parinț — mator, ali pamti dobro sve što je naučio od roditelja 5. zaboravaljanje ◊ ĭ-a luvat vuorba, ama ĭel n-a pĭerdut đin gînd ś-a vrut să spună — oduzeo mu je reč (prekinuo ga u govoru), ali on nije zaboravio šta je imao na umu da kaže ◊ ĭartă ma, tu mĭ-aĭ spus frumuos, ama m-am bulnavit, șî mĭ-a ĭeșît đin gînd — oprosti mi, ti si mi lepo rekao, ali ja sam se razboileo, pa sam zaboravio ♦ sin. minće [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1993 | gîrgariță | gărgăriţă | гагрица | gîrgariță (mn. gîrgariță) [akc. gîrgariță] (i. ž.) — (ent.) gagrica (Dermestes larderius), insekt koji napada zrnastu hranu ◊ gîrgarița ĭe guangă ńagră, sa faśe đin buob đi grîu, đi pasuĭ or đi kukuruḑ, kînd sînt buabiļi batrîńe, kînd nu-s proîmblaće șî kînd sa-nśintă đi kaldură — gagrica je crna buba koja se izleže iz zrna žita, pasulja ili kukuruza, kada je zrnevlje staro, kada se ne premeće i kada je sparno vreme ◊ gîrgarița manînkă ińima buobuluĭ, șî ĭel nuĭe đi ńimika, giuakă guală — gagrica jede „srce” zrna, i ono nije ni za šta, prazna ljuska ◊ ļak đi gîrgariță n-a fuost, a śerkat aĭ batrîń șî ku fańină đi var ńistîmparat, ńimika n-ažutat, numa să-l țîn la luok vîntuos, șî đes să-l proîmbļi — leka za gagricu nije bilo, probali su stari i „brašnom” od negašnog kreča, nište nije pomagalo, sem držanja zrna na promajnom mestu, i često premetanje (kaz. Janko Blagojević) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3461 | grabi | grăbi | журити | grabi (ĭuo grabĭesk, ĭel grabĭașće) (gl. p. ref.) — žuriti, hitati, brzati ◊ nu grabi atîta, ĭastă vrĭame đestulă — ne žuri toliko, ima dosta vremena ◊ ma grabĭesk să ažung đi prînḑ — žurim da stignem za ručak ♦ sin. rîpeḑî [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3002 | grîmađi | grămadi | гомилати | grîmađi (ĭuo grîmađiesk, ĭel grîmađiașće) [akc. grîmađi] (gl. p. ref.) — gomilati (se); denuti, plastiti ◊ pîkurari parke a nuroḑît đi đesńață, numa sa grimađiesk uńi pi alțî — čobani kao da su poludeli od jutros, samo se gomilaju jedni na druge ◊ vrĭamĭa să înśepiem grîmađi klańa, kă ńi prinđe murgu — vreme je da počnemo denuti plast, jer će nas uhvatiti mrak ◊ klańa nu puaće sîngură sî sa grîmađiaskă, pănă nu șkipĭ în pălmĭ — plast ne može sam da se sadene, dok ne pljuneš u šake ♦ var. îngrîmađi [Por.] ∞ gramadă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3352 | gusta | gusta | пробати | gusta (ĭuo gust, ĭel gustă) [akc. gusta] (gl. p.) — (nutr.) probati, kusati hranu ili piće ◊ kînd sa gustă, sa ĭa numa kîta mînkare or bĭare în gură, sî sa vadă kum ĭe — kad se kusa, uzme se samo malo hrane ili pića u usta, da se vidi kakvo je ◊ măĭ đes sa gustă mînkarĭa pănă sa gaćiașće — najčešće se proba hrana dok se gotovi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5429 | hat | hat | коњ | hat (mn. haturĭ) [akc. hat] (i. m.) — (folk.) konj, hat ◊ hatu tare ăl mîna, mjerźa hatu đe zbura șî la salkă ažunźa (đin đeskînćik) — hata jako teraše, hat mi prosto leteše i kod vrbe stizaše (iz bajalice) ♦ sin. kal, armasarĭ [Por.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
| 6381 | izdat | izdat | иzдат | izdat (mn. izdaće) (i. s.) — (med.) izdat, infarkt ◊ izdatu ĭe buala ińimi, kînd pi uom ăl lovĭașče-n pĭept, șî ĭel krapă đintr-odată — izdat je bolest srca, kad čoveka cepne u grudima, i on umre naprasno ◊ đeskînćiku đi izdat înśape ku „fuź izdaće, blîstamaće” — bajalica od izdata počinje sa „bež izdate prokleti” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5092 | izlaz | izlaz | испаша | izlaz (mn. izlazurĭ) [akc. izlaz] (i. s.) — ispaša, popaša; pašnjak; izlaz za stoku ◊ izlaz ĭe luok unđe pask vićiļi — ispaša je mesto gde pase stoka ◊ rumîńi aĭ batrîń kînd sa kăsătorit aiśa, s-a uĭtat să fiĭe apa apruape, șă să fiĭe đestul izlaz đi viće — kad su se stari Vlasi naseljavali ovde, gledaliu su da bude voda blizu, i da bude dovljno ispaše za stoku ♦ sin. pașćuńe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5885 | îmbata | îmbăta | опити | îmbata (ĭuo îmbăt, ĭel îmbată) [akc. îmbata] (gl. p. ref.) — opiti, napiti ◊ sa îmbată ĭuta, đestul iĭ numa doă-triĭ parușăļe — brzo se opije, dovoljno mu je samo dve-tri čašice ◊ a rașît țapîn sî sa îmbĭaće ka kurka — čvrsto je rešio da se napije kao ćurka ♦ var. înbata [Por.] ∞ bĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 3858 | împalma | împelma | смешати | împalma (ĭuo împălmĭеḑ, ĭel împalmĭаḑă) [akc. împalma] (gl.) — smešati, pomešati ◊ împalmĭaḑă sa ḑîśe kînd mistakăm śeva bun, śe n-avĭem đi ažuns, ku śeva măĭ rău, ś-avĭem đestul — smešavati se kaže kad mešamo nešto dobro, što nam ne dostiže, sa nečim lošijim, čega imamo dovoljno ◊ fîn muśeḑît vićiļu nu manînkă, ama kînd ăl împalmĭeḑ ku kîta đ-al bun, ăl manînkă tuot — buđavo seno stoka ne jede, ali kad se pomeša sa malo dobrog sena, pojede ga svog ♦ var. pĭelmeḑa (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5968 | împrumut | împrumut | зајам | împrumut (mn. împrumuturĭ) [akc. împrumut] (i. s.) — zajam, pozajmica ◊ nu sa puaće traĭi fara împrumuturĭ, kî ĭe tuot skump, da plățîļi sînt miś — ne može se živeti bez zajmova, jer je sve skupo, a plate su male ◊ đes a luvat împrumut đi la mińe, śikă, numa să arańaskă kopiĭi — često je uzimao zajam od mene, veli, samo da prehrani decu ♦ var. înprumut ♦ var. prumut [Por.] ∞ împrumuta | | [Vidi] |
|
|
|
| 5967 | împrumuta | împrumuta | зајмити | împrumuta (ĭuo împrumut, ĭel împrumută) [akc. împrumuta] (gl. p. ref.) — zajmiti, pozajmiti ◊ sa împrumută măĭ đes bańi, da sa puaće împrumuta șî ažutarĭa la lukru, gostîĭa la nuntă, șî alta — pozajmljuju se najčešće pare, ali se može zajmiti i pomoć u poslu, gošćenje na svadbi, i drugo ◊ aăla kare ĭa înprimut, datuorĭ ĭe să-l întuarkă pi vuorbă — onaj ko uzima zajam, dužan je da ga vrati po dogovoru [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5670 | înțărușa | înțărușa | набости се | înțărușa (ĭuo ma înțăruș, ĭel sa înțărușă) [akc. înțărușa] (gl. ref.) — (med.) nabosti se na šiljat predmet ◊ uomu sa înțarușă kînd kalkă în śuava askuțît — čovek se nabode kad nagazi na nešto oštro ◊ s-a înțărușat în spińe, aļergînd đeskulț dupa viće — naboo se na trn, trčeći bosonog za stokom [Por.] ∞ țaruș | | [Vidi] |
|
|
|
| 5189 | înćinźe | întinde | пружити | înćinźe (ĭuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćinźe] (gl. p. ref.) — 1. pružiti se ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hrani [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladu ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varoši 2. prostirati, postavljati ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — majka prostire veš na ogradi ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — za vreme ručka, žene postavjaju sofru (Rudna Glava) 3. nastaviti, produži ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra rano (Tanda) 4. (nutr.) umakati, umočiti ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4501 | înfrațî | înfrăți | братимити | înfrațî (ĭuo înfrațăsk, ĭel înfrațîașće) [akc. înfrațî] (gl. p. ref.) — (mag.) bratimiti, pobratimiti ◊ atîta đi bun a traĭit iĭ duoĭ înga đi la kopilariĭe, đi la urmă sa do înfrațît în bisîarikă — toliko su dobro živeli još od detinjstva, da su se na kraju pobratimili u crkvi ◊ (mag.) fraț đi pi kruśe s-a înfrațăsk pintru vro buală la vro kruśe la morminț đi kare sa ļagă, pănă vro babă ļi đeskîntă — braća po krstu bratime se zbog neke bolesti kod nekog krsta na groblju, dok im neka baba baje ◊ (bot.) đintr-un buob đi grîu, înfrațăsk măĭ mulće firurĭ — iz jednog zrna žita, proklija više stabljika [Por.] ∞ fraće | | [Vidi] |
|
|
|
| 2466 | îngădui | îngădui | причекати | îngădui (ĭuo îngăduĭ, ĭel îngăduĭe) [akc. îngădui] (gl.) — pričekati, sačekati; odgađati neku radnju usled čekanja ◊ îngăduĭe kîta, nu grabi — sačekaj malo, ne žuri ◊ ĭuo îngăduĭ đi đesńiață, șî nu măĭ puot — ja čekam (=odgađam prekid čekanja) od jutros, i više ne mogu ♦ sin. așćepta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4028 | înkîlțamînt | încălțămînt | обућа | înkîlțamînt (mn. înkîlțamînće) [akc. înkîlțamînt] (i. s.) — obuća ◊ đemult, tuata vara lumĭa a mĭers đeskulț, fara înkîlțamînće — nekada, celo leto ljudi su išli bosi, bez obuće ◊ tuaće înkîlțamînćiļi, fiva đi kopiĭ, fiva đ-aĭ batrîń, lumĭa a fakut sîngură, la kasa luor — svu obuću, bilo za decu, bilo za odrasle, ljudi su izrađivali sami, kod svojih kuća [Por.] ∞ înkalța | | [Vidi] |
|
|
|
| 1749 | înkļeștare | încleștare | укљештавање | înkļeștare (mn. înkļeștîărĭ) [akc. înkļeștare] (i. ž.) — uklještavanje, stezanje ◊ fiva vrun đeskînćik sî ma skuată đi înkļeștare, kî đi tri-patru uorĭ pi an mi sa-nkļeșćiaḑă șîaļiļi — ima li neko bajanje da me spasi uklještavanja, jer mi se po tri-četiri puta godišnje uklještavaju leđa [Por.] ∞ kļeașće | | [Vidi] |
|
|
|
| 4870 | înspina | înspina | набости се | înspina (ĭuo ma înspin, ĭel sa înspină) [akc. înspina] (gl. ref.) — nabosti se na trn ◊ kum kopiĭi să nu sa înspińe, kînd mĭerg đeskulț dupa viće — kako deca da se ne nabodu na trn, kad idu bosi za stokom ◊ pi muoșu nu-l duare kînd s-a-nspină-n vrun țaruș, kî luĭ ĭe pĭaļa la talpă gruasă ka źeĭśtu — čiču ne boli kad se nabode na neki šiljak, jer je njemu koža na stopalu debela ko prst [Por.] ∞ spińe | | [Vidi] |
|
|
|
| 6603 | întorsură | întorsură | враћање | întorsură (mn. întorsurĭ) (i. ž.) — (mag.) vraćanje ◊ întorsura ĭe fĭeĭ đi đeskînćik, ku kare sa întuork fîkaturiļi șî trîmisaturiļi, lupadaće pi uom — vraćanje je vrsta bajalice kojom se odvraćaju čini i napratnice, bačene na čoveka [Por.] ∞ întuarśe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5460 | înžurat | înjurat | опсован | înžurat (înžurată) (mn. înžuraț, înžuraće) [akc. înžurat] (prid.) — opsovan, uvređan ◊ a kreskut slugă, đes înžurat șă-n kur, șă-n kap — odrastao je kao sluga, često psovan i u dupe, i u glavu ◊ la muĭare înžurată nu ĭ-a fuost ļesńe, kă ńima nu ĭ-a țînut parća — opsovanoj ženi nije bilo lako, jer joj niko nije držao stranu ♦ sin. suduit [Por.] ∞ sudui | | [Vidi] |
|
|
|
| 5730 | îrkońală | hîrcîială | хркање | îrkońală (mn. îrkońaļe) [akc. îrkońală] (i. ž.) — (med.) (onom.) hrkanje ◊ îrkońală ĭe buală kînd kađe śerĭu guri pi ļimburuș în gît, șă astupă uomu kînd suflă adurmit — hrkanje je bolest kad padnu nepca na jezičak u grlu, i guše čoveka dok diše u snu ◊ îrkońală măĭ đes sa puńe pi uom kînd duarme întuors pi șîaļe — hrkanje najčešće spopadne čoveka kad spava ležeći na leđima ♦ var. îrkońit [Por.] ∞ îrkońa | | [Vidi] |
|
|
|
| 2699 | ĭernaćik | iernatic2 | зимница | ĭernaćik (mn. ĭernaćiśe) [akc. ĭernaćik] (i. s.) — zimnica za stoku ◊ ĭernaćik ĭe mînkarĭa đi viće, sprimită đi ĭarnă: fîn, frunḑă, tuļeń — zimnica je stočna hrana spremljena za zimu: seno, lisnik, tuluzina ◊ ĭerńiļi a fuost đemult lunź șî grĭaļe, ș-aĭ batrîń măĭ mult s-a ćemut kî n-o să fiĭe ĭernaćik đestul, ș-o sî muară vićiļi đi fuame — zime su bile duge i hladne, i stari su se najviše bojali da neće biti dovoljno zimnice, i da će stoka polipsati od gladi [Por.] ∞ ĭarnă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3387 | kapră | capră | коза | kapră1 (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) koza (Capra hircus hircus) ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mleka ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorima ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a ginđit sî sa kăsătorĭaskă — kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastane ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — stari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavo ♦ up. ĭed, pîrś, țap [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4004 | kăpiĭală | căpială | брљ | kăpiĭală (mn. kăpiĭeļ) [akc. kăpiĭală] (i. ž.) — (vet.) brlj, brljavost, ovčja bolest (Cenuroza, Vertigo) ◊ uaĭa bolnauă đe kăpiĭală uđașće đe kîrd, pașće sîngură șî đes sa suśașće în luok — ovca obolela od brlja zaostaje za stadom, pase sama i često se okreće u mestu ◊ aĭ batrîń uaĭa kăpiĭată a taĭat ku briśu la kap, șî ĭ-a skuos đin kriĭir vro guangă, gaura a uns ku său ș-a-nkiso ku katran — stari su brljivim ovcama otvarali lobanju brijačem, iz mozga vadili neku bubu, ranu mazali lojem i zatvarali je katranom ♦ var. kăpiĭatură [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatură [Por.] ∞ kăpiĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5080 | kîmp | câmp | поље | kîmp (mn. kîmpurĭ) [akc. kîmp] (i. s.) — (geog.) polje, ravnica ◊ kîmp ĭe luok putrîvit șî đeșkis, fara padure, măĭ đes ku ĭarbă đi paskut șă đi kosît — polje je ravno i otvoreno mesto, bez drveća, najčešće sa travom za pašu i košenje ◊ kîmp sa ḑîśe șî la luok lukrat ku bukaće — polje se kaže i za obrađeno mesto sa usevima ◊ (izr.) ano-sta kîmpu slab a rođit — ove godine polje je slabo rodilo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6303 | kîrćiță | cârtiță | кртица | kîrćiță (mn. kîrćiț) [akc. kîrćiță] (i. ž.) — (zool.) krtica (Talpa europea) ◊ kîrćița ĭe žuavină ńagră, samînă ku șobuolu, kare traĭașće supt pomînt, unđe sapă la kuoś, katînd mînkare — krtica je crna životinja, slična pacovu, koja živi pod zemljom, gde kopa tunele u potrazi za hranom ◊ kîrćița đes sa gasîașće pin građiń în kare, sapînd dupa guonź, faśe mare șćetă — krtica se često nađe u baštama u kojima, kopajući za insektima, prave veliku štetu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2967 | kļanț | cleanţ | остењак | kļanț (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanț] (i. s.) — (geogr.) ostenjak, rt stene ◊ kļanț sa kĭamă vîru kîrși, kare ĭe nalt șî askuțît — ostenjak se zove vrh krša, koji je visok i oštar ◊ đes, dupa imańa în a kuĭ ĭe, kļanțu kapîtă șî nume, șî avĭem Kļanțu lu Ĭanku, lu Marku, or lu Pătru — često, prema imenu vlasnika imanja na kome je, ostenjak dobija i ime, pa imamo Jankov, Markov ili Petrov ostenjak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3055 | koļibă | colibă | колиба | koļibă1 (mn. koļibĭ) [akc. koļibă] (i. ž.) — koliba ◊ koļiba a fuost kasă pruastă, măĭ đes đi bîrńe, ļipită ku morśilă — koliba je bila prosta kuća, najčešće od brvana, oblepljena blatom ◊ koļibĭ avut lumĭa kare a trait pi śuoś — kolibe su imali ljudi koji su živeli po brdima ◊ kare avut moșîĭe șî-n sat șî la munće, în sat avut kasă, da la munće koļibă — ko je imao imanje i u selu i na planini, u selu je imao kuću a na planini kolibu ◊ koļiba avut doa odăĭ: oźak șî suobă — koliba je imala dve prostorije: odžak i sobu [Por.] ∞ kasă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3403 | kopilamă | copilamă ? | дечурлија | kopilamă [akc. kopilamă] (i. zb.) — (augm.) dečurlija, mnoštvo dece ◊ đes la nuoĭ aĭ măĭ saraś au o gramadă đi kopilamă — često kod nas najsiromašniji imaju gomilu dečurlije [Por.] ∞ kopil | | [Vidi] |
|
|
|
| 6458 | korśi | corci | укрштати | korśi (ĭuo korśĭesk, ĭel korśĭașće)(gl. p. ref.) — (biol.) ukrštanje ◊ sa korśiesk doă suarće dă buĭeḑ, or măĭ đes dă žuaviń, șă dau o suartă nuauă — ukrštaju se dve vrste biljaka ili češće životinja, i daju treću sortu ♦ v. mazgă [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4127 | kośină | cocină | свињац | kośină (mn. kośiń) [akc. kośină] (i. ž.) — svinjac ◊ kośina ĭe măĭ đes zîđită đi pĭatră, da sa faśe șă đi bîrńe — svinjac je najčešće zidan od kamena, a pravi se i od brvana ◊ gardu înainća kośińi sa kĭamă gîrļiu — ograda ispred svinjca zove se obor ♦ sin. porkarĭață [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6535 | krak | crac | огранак | krak2 (mn. kraśe, krakurĭ) (i. s.) — (geog.) ogranak, deo kose, povijarca; krak ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranaka ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kuća ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranaka ◊ rar ĭastă krak fara nume — redak je ogranak kose bez imena ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, Dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovîrći — najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov krak ◊ buot đi krak — vrh, kraj ogranka kose ♦ up. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) ni traga, bez traga ∎ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našao ♦ (demin.) krakuļeț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3906 | kur | cur | дупе | kur (mn. kururĭ) (i. s.) — (anat.) dupe, guza, zadnjica ◊ a kaḑut în kur — pao na dupe ◊ ăl duare-n kur, nu marĭașće kî ăl vorbĭașće lumĭa đi rău — boli ga dupe, ne mari što ga ljudi ogovaraju ◊ nu-ĭ rușîńe kî kopiĭi mĭerg ku kuru guol — ne stidi se što mu deca idu gologuza ◊ înžuramînt đes la nuoĭ ĭe „futul în kur să-l fut” — česta psovka kod nas je „jebem ga u dupe da ga jebem” ♦ (dem.) kuriț — dupence ♦ (augm.) kuriman — dupište [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5542 | kurpinarĭ | curpinar | лијаниште | kurpinarĭ (mn.) [akc. kurpinarĭ] (i. m.) — (bot.) lijanište, pavitnjak ◊ kurpinarĭ ĭe đesîș în padurĭe pļin đi kurpiń — lijanište je gustiš u šumi, pun lijana ♦ var. kurpińiș [Por.] ∞ kurpin | | [Vidi] |
|
|
|
| 6053 | kuru đi gaină | cur-de-găină | лиша | kuru đi gaină [akc. kuru đi gaină](sint.) — (med.) liša (Tinea corporis) ◊ kuru đi gaină ĭe buală đi pĭaļe, măĭ đes pi la kopiĭ — liša je kožna bolest, najčešće kod dece ◊ luoku pi pĭaļe ku peśinźina babiļi a-nćinat ku koļașă, kare a lupadat la gaiń s-o manînśe — mesto na koži sa lišom babe su umakale kačamkom, koji su bacale kokoškama da ga pokljucaju (Tanda) ♦ up. peśinźină [Por.] ∞ kur | | [Vidi] |
|
|
|
| 2976 | larźime | lărgime | ширина | larźime (mn. larźimĭ) [akc. larźime] (i. ž.) — (za prostor) širina, proširenje; prostranost ◊ kînd s-a kîsîtorit rumîńi, s-a uĭtat unđe ĭastă đestulă larźime đi paskut vićiļi — kada su se Vlasi naseljavali, gledali su gde ima dovoljno širine za napasanje stoke ♦ up. lațîme [Por.] ∞ larg | | [Vidi] |
|
|
|
| 2313 | lastav | albinărel | пчеларица | lastav (mn. lastavi) [akc. lastav] (i. m.) — (ornit.) pčelarica (Merops apiaster) ◊ zburară lastavi șî ńi zatriră albińiļi — doleteše pčelarice, i zatreše nam pčele ◊ am omarît lastavi dă la stupi — ubio sam pčelarice sa pčelinjaka [Mlava] ♦ dij. sin. priguruĭ [Rečica, Stig] ◊ priguruĭu sa kuĭbaḑă prîn găurĭ, fakuće în pomînt muaļe, măĭ đes în taĭatura drumuluĭ, unđe drumu taĭe țărmu — pčelarica se gnezdi u rupama, napravljenim u mekoj zemlji, najčešće u usecima puta, gde put proseca breg [Stig] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5743 | ļegatuorĭ | legător | везивач | ļegatuorĭ (ļegatuarĭe) (mn. ļegatuorĭ, ļegatuarĭe) [akc. ļegatuorĭ] (prid.) — vezivač ◊ ļegatuorĭ măĭ đes a fuost lukratuori la săśerat, kare a ļegat la snuopĭ dupa săśeratuorĭ — vezivači su najčešće bili radnici na žetvi, koji su za žeteocima vezivali snoplje [Por.] ∞ ļega | | [Vidi] |
|
|
|
| 4328 | ļeșînă | leșin | несвестица | ļeșînă (mn. ļeșîń) [akc. ļeșînă] (i. ž.) — (med.) nesvestica; obamrlost; koma ◊ mult a slabit, sa vaĭtă kă đes o prinđe o ļeșînă grĭa đi nu șćiĭe ńimika đi ĭa — mnogo je oslabila, žali se da je često hvata teška nesvestica da ništa ne zna za sebe ◊ dakă pi kopil ăl prinđe ļeșîna, aļargă ku ĭel la duoktur, nu la vrîžîtuare — ako dete uhvati nesvestica, trči sa njim kod lekara, ne kod vračare [Por.] ∞ ļeșîna | | [Vidi] |
|
|
|
| 4408 | ļingău | lingău | изјелица | ļingău (mn. ļingăĭ) [akc. ļingău] (i. m.) — izjelica, alavko ◊ ļingău ĭe uom kare manînkă mult șă alaviśuos, măĭ đes pi la gostîĭe strińe, la kare vińe ńikemat — izjelica je čovek koji mnogo i alavo jede, naročito na tuđim gozbama, na koje dolazi nezvan [Por.] ♦ dij. sin. gostuoń [GPek] ∞ ļinźa | | [Vidi] |
|
|
|
| 6438 | magarĭ | măgar | магарац | magarĭ (mn.) (i. m.) — magarac (Equus africanus asinus) ◊ magarĭu ĭe o fuarmă đi kal mik — magarac je vrsta malog konja ◊ magarĭ rar avut saćańi: lu kare a fuost drag đi kîlarit, a țînut kaĭ — seljaci se retko držali magarce, ko je voleo jahanje, držao je konje ◊ magarĭ măĭ đes a țînut Țîgańi rudari — magarce su najčešće držali Cigani koritari ◊ lumĭa a țînut kă ĭe magarĭu žuavină fara pućiare, ļenuasă șî pruastă la kap — ljudi su smatrali da je magarac slaba, lenja i glupa životinja ◊ (folk.) kînd a trăbuit să sa tragă drum nou pista vrun đal mare, sa puvestîașče kă lumĭa a-nkarkat magarĭu șî la mînat sî sa suĭe pi śuakă: pi urma luĭ a sapat drumu, kă suișu drumuluĭ atunśa a fuost măĭ poļažńik, fînka magarĭu ku tovaru a mĭers tot pi kuastă, fakînd numa koveĭe ușuară — kad je trebalo da se probije novi put uz neku veliku uzbrdicu, priča se da su ljudi tovarili magare i terali ga da se penje uz brdo: negovim tragom prokopavao se put, jer je uspon tada bivao najblaži, pošto je natovareno magare stalno išlo ukoso, praveći samo blage krivine ♦ mîgariță (i. ž.) — magarica ♦ up. mazgă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5304 | mărita | mărita | удавати | mărita (ĭuo mărit, ĭel mărită) [akc. mărita] (gl. p. ref.) — udavati ◊ om mărita fata kînd va gasî baĭat đi trĭabă — ćerku ćemo udati kad bude našla pogodnog momka ◊ sa măritat đi triĭ uorĭ, șî nu-ĭ đestul — udavala se tri puta, i nije joj dosta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2498 | mezdri | mezdri | дељати | mezdri (ĭuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) (gl. p.) — (tehn.) 1. deljati, strugati ◊ muoșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekire 2. (za koze i dr. životinje) brstiti, glodati ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭa — Tito je uništio koze jer su brstile šumu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5211 | mîraśi | încâlci | петљати | mîraśi (ĭuo mîraśesk, ĭel mîraśiașće) [akc. mîraśi] (gl.) — (o poslu) petljati, mrljaviti ◊ đi đesńață mîraśașće pi-nga kar, sa faśe kî șćiĭe să-l ogođaskă — od jutros petlja oko kola, pravi se da zna da ih popravi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5723 | momuată | vrăjitură | вражбина | momuată (mn. momuaće) (i. ž.) — (mag.) vražbina, nagaznica ◊ momoată ĭe vro lomană đeskîntată șă lupadată în drum unđe trĭek aĭ đeskîntaț, or atîrnată vrunđeva sî sa vadă ka un sămn kare trăbe să ļi dukă rău — vražbina je neka prebajana stvar, bačena na put kojim prolaze prebajane osobe, ili okačena negde da se vidi kao znak koji treba da im donese zlo ♦ var. mamută ♦ sin. vražîtură, sămn [Por.] ∞ vražî | | [Vidi] |
|
|
|
| 4909 | morariță | morăriță | воденичарка | morariță (mn. morariț) [akc. morariță] (i. ž.) — vodeničarka ◊ morarița ĭe muĭarĭa morarĭuluĭ, kare đes lukra ku ĭel la muară, or a ramas văduva șî sîngură puartă griža đi muară — vodeničarka je žena vodeničara, koja često sa njim radi na vodenici, ili koja je ostala udovica pa sama vodi brigu o vodenici ♦ supr. morarĭ [Por.] ∞ muară | | [Vidi] |
|
|
|
| 4198 | mormodală | siluetă | силуета | mormodală (mn. mormodaļe) [akc. mormodală] (i. ž.) — (mit.) silueta, priviđenje; utvara ◊ mormodală măĭ đes ĭasă kînd ĭe śață, kap đi murg, or nuapća pin sańin — silueta se priviđa samo kad je magla, sumrak ili po vedroj noći ◊ mormodala auḑ kă vińe kîtra ćińe ka o gramadă, da nu vĭeḑ kalumĭa śi ĭe — siluetu čuješ da se kreće ka tebi kao neka gomila, ali ne nazireš jasno šta je ♦ sin. mugunđață, nalukă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5833 | moruaĭkă | moroaică | вампирица | moruaĭkă (mn. moruaĭśe) [akc. moruaĭkă] (i. ž.) — (demon.) vampirica ◊ moruaĭka ĭe moruoń fămeĭesk, ama sa pumeńașće numa pin đeskînćiśe, ka parĭakĭa lu muruoń, alće povĭeșć đi ĭa nus — vampirica je ženski vampir, ali se pominje samo u bajalicama kao vampirov par, drugih priča o njoj nema [Por.] ∞ moruoń | | [Vidi] |
|
|
|
| 6386 | munćituorĭ | muncitor | радник | munćituorĭ (mn.~) (i. m.) — radnik ◊ munćituorĭ ĭe insă kare lukră, măĭ đes la moșîĭa luĭ, or ĭe prins ku lukru la altu — radnik je čovek koji radi, najčešće na svom imanju, ili je zaposlen kod nekog drugog [Por.] ∞ munkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6035 | Murźa | Murg | Мрки | Murźa [akc. Murźa] (i. m.) — Mrki ◊ Murźa ĭe nume đes dat la kîńe păkurarĭesk kare ĭe murg la păr — Mrki je često ime čobanskog psa koji ima dlaku braonkaste boje ◊ Murźa ĭe kîńe rău, șî đi ĭel nu sa ćem numa lupî, numa șî uoțî — Mrki je opasan pasan, i njega se ne boje samo vukovi, nego i lopovi ♦ up. Dorśa, Rapśa [Por.] ∞ murg | | [Vidi] |
|
|
|
| 4153 | mușkĭ | mușchi | маховина | mușkĭ (mn. mușkĭurĭ) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) mahovina (Bryophyta) ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mesto ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne strane ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoj [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6621 | muśid | mucegai | буђ | muśid (mn. muśiḑ) (i. m.) — buđ, plesan ◊ muśidu sa prinđe măĭ đes pi parĭeț, kînd parĭețî suđaḑă — buđ se hvata najčešće na zidovima, kad zidovi vlaže [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4776 | namĭaće | nămete | смет | namĭaće (mn. namĭeț) [akc. namĭaće] (i. m.) — smet ◊ namĭaće ĭe gramadă mare đi zapadă, kare măĭ đes a namețîto vîntu — smet je velika gomila snega koju je najčešće navejao vetar [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6249 | nîparĭală | opăreală | оједица | nîparĭală (mn. nîparĭaļe) [akc. nîparĭală] (i. ž.) — (med.) ojedica (Inflamacija) ◊ kopiĭ miś đes kapîtă nîparĭală pi la burćiță, kînd mult ḑak uḑ șî ńiskimbaț — bebe često dobiju ojedicu na stomačiću, kad dugo leže nepresvučene i mokre ◊ nîparĭala la kopiĭ babiļi a mînžît ku unt — ojedine kod dece babe su premazivale maslom [Por.] ∞ nîpari | | [Vidi] |
|
|
|
| 5722 | nîpraćitură | năprătitură | напратница | nîpraćitură (mn. nîpraćiturĭ) [akc. nîpraćitură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čini ◊ nîpraćitura ĭe farmika śe faśe vrîžîtuarĭa șî labdă pi vrunu lu kare iĭ đeskîntă ku al ńikurat — napratnica je vražbina koju pravi vračara i baca je na nekog kome baje sa nečistim silama ◊ nîpraćitura puaći fi numa vuorbă guală, ḑîsă în đeskînćik, or vro momuată lupadată în drum — napratnica može biti samo prazna reč, izgovorena u toku bajanja, ili neka vražbina bačena na put ◊ nîpraćitura, đeskîntată șî lupadată la vrunu în drum pi unđe trĭaśe đes, sa kĭamă nîgazîtură — napratnica, prebajana i bačena nekome na put kojim često prolazi, zove se nagaznica [Por.] ∞ nîpraći | | [Vidi] |
|
|
|
| 2579 | nuauļa | nouălea | девети | nuauļa [akc. nuauļa] (br.) — deveti ◊ vrîžîuarĭa a spus kă trăbe să-m đeskînće ši nuauă uorĭ, dakă n-ažută đeskînćiku a nuauļa, ļiak n-o sî fiĭe— vračara je rekla da treba da mi baje devet puta, ako deveto bajanje ne pomogne, leka neće biti [Por.] ∞ nuauă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3268 | nunțî | nunti | свадбарити | nunțî (ĭuo nunțăsk, ĭel nunțîașće) [akc. nunțî] (gl. p.) — (zast.) svadbariti, svadbovati, prirediti svadbu, učestvovati u svadbenom običaju ◊ a nunțît vro șapće ḑîļe, șî ĭar nu ļa fuost đestul — svadbovali sedam dana, i opet im je bilo malo ◊ a nunțît, șî s-a kîsîtorit — svadbovali, i skućili se [Por.] ∞ nuntă | | [Vidi] |
|
|
|
| 2448 | ńe | ne | се | ńe1 (zam.) — 1. se ◊ ńe adunăm — skupljamo se ◊ ńe faśem kî ĭe tuot bun — pravimo se da je sve u redu ♦ var. ńi ◊ ńi veđem mîńe — vidimo se sutra ◊ ńi proîmblîăm pin bîăĭ — provodimo se po banjama ◊ ńi đipartăm đi kasă — udaljavamo se od kuće 2. nas, nam ◊ fuź, kă ńi prinđe — beži, jer će nas uhvatiti ♦ var. ńa, ńi a, ń-a ◊ nu ń-a fuost đestul — nije nam bilo dosta ◊ nu ń-a batut đestul — nisu nas tuklo dovoljno [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5385 | ńemînkat | nemâncat | гладан | ńemînkat (ńemînkată) (mn. ńemînkaț, ńemînkaće) [akc. ńemînkat] (prid.) — gladan ◊ sărak, đes să kulkă ńemînkat — siromah, često legne gladan ♦ sin. flomînd [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6109 | ńikurat | necurat | нечист | ńikurat (ńikurată) (mn. ńikuraț, ńikuraće) [akc. ńikurat] (prid.) — 1. (o higijeni) nečist, prljav ◊ lukru ńikurat — prljav posao ♦ sin. imuos 2. (demon.) (hip.) đavo ◊ nu pumeńi pĭ-al ńikurat pi nume, kă vińe șă-ț faśe vrun rău — ne pominji nečistog po imenu, jer će doći i učiniće ti neko zlo ◊ (mag.) đeskînćik ku al ńikurat — bajanje sa nečistim, vrsta bajalica u kojima se đavo priziva u pomoć ♦ sin. ńikruśat ♦ supr. kurat [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
| 6415 | ođińi | odihni | одморити се | ođińi (ĭuo ođińiesk, ĭel ođińiașće) (gl. ref.) — odmarati se ◊ đi đesńață n-am ođińit, număĭ puot — od jutros se nisam odmarao, ne mogu više [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3829 | ogașăl | ogașăl ? | поточић | ogașăl (mn. ogașîaļe) [akc. ogașăl] (i. s.) — (demin.) potočić ◊ ogașăl ĭe ogaș mik, apă kurgatuare đi pi pođiń, kare tună în vrun ogaș — potočić je mali potok, tekuća voda koja se sliva sa padina i uliva u neki potok ◊ ogașîăļiļi đes sakă pista vară — potočići često presuše preko leta ◊ în ogașîaļe nus pĭeșć, puaće sî sa gasîaskă numa bulobrĭeț — u potočićima nema ribe, mogu da se nađu samo rakušci ♦ / < ogaș + -ăl [Por.] ∞ rîu | | [Vidi] |
|
|
|
| 3136 | papușă | păpușă | лутка | papușă1 (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — lukta 1. dečja igračka ◊ papușă ĭe žukariĭa fĭaćilor, fakută đi kîrpĭe, măĭ đes samînă la kopil mik đi kare fĭećițîļi grižăsk — lutka je igračka devojčica, napravljena od krpa, najčešće liči na malo dete o kome devojčice brinu 2. mlad klip kukuruza ◊ papușă ĭe druga fara buobe la kukuruḑo-l ćinîr — lutka je klip bez zrna na mladom stablu kukuruza 3. (fig.) prelepa mlada žena ◊ đi fată frumuasă sa ḑîśe kă ĭe frumuasă ka papușa — za lepu devojku kaže se da je lepa kao lutka 4. (pej.) (zast.) osoba bez karaktera, figura u tuđim rukama ◊ l-a luvat pi uomî-su đin skurt, șă-l învîrćașće ka pi papușă — zauzdala je muža, i okreće ga kao lutku [Por.] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
| 5510 | parțî | părți | делити | parțî (ĭuo parțăsk, ĭel parțașće) [akc. parțî] (gl. nesvrš.) — (ret.) deliti ◊ rar kare ḑîśe parțî, măĭ đes sa ḑîśe împarțî — retko ko kaže deliti, češće se kaže podeliti [Por.] ∞ împarțî | | [Vidi] |
|
|
|
| 4478 | Patruț | Patruț | Патруц | Patruț [akc. Patruț] (i. m.) — (antr.) Patruc, vlaško lično ime ◊ Patruț ĭe nume voĭńiśesk, skuos đi milă đin nume Pătru — Patruc je muško ime od milja, izvedeno od imena Petar ◊ đin nume or poļikră Patruț s-a skuos nume skurtat Truță, đes la rumîń — od imena ili nadimka Patruc, izvodilo se skraćeno ime Truce, često kod Vlaha ♦ up. Pătru [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
| 4472 | petriśikă | petricică | каменчић | petriśikă (mn. petriśiaļe) [akc. petriśikă] (i. ž.) — (demin.) kamenčić ◊ kînd s-a dus la vrîžîtuare sî sa đeskînće đi „suare săk”, bolnavu ĭ-a dus noă petriśiaļe đi la noă izvorĭaļe — kad se išlo kod vračare za bajanje od „suvog sunca”, nosilo se devet kamenčića od devet izvorčića ♦ var. petriśauă, (mn. petriśeļe) [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
| 4474 | petruos | petros | каменит | petruos (petruasă) (mn. petruoș, petruasă) (prid.) — kamenit ◊ luok petruos, pļin đi pĭatră — kamenito mesto, puno kamenja ◊ ogaș petruos, đes nume đi ogașă ku fundu petruos — kameniti potok, čest naziv za potoke sa kamenitim koritom [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
| 5219 | piparka | pipărca | заљутити | piparka (ĭuo piparkaĭ, ĭel piparkă) [akc. piparka] (gl. p. ref.) — (mag.) zaljutiti paprikom ◊ în đeskînćik: ku piparka-ĭ piparkaĭ, ku glogin ńegru i-nbrukaĭ — u bajalici: paprikom ih zaljutih, crnim glogom ih izbodoh [Por.] ∞ piparkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5715 | pipćiĭ | piftie | пихтије | pipćiĭ (mn. pipćiĭe) [akc. pipćiĭ] (i. ž.) — (nutr.) pihtije ◊ pipćiĭi sînt un fĭeļ đi mînkarĭe kare sa faśe măĭ đes ĭarna — pihtije su vrsta jela koje se najčešće spremaju zimi ◊ pipćiĭļi sa fak đin piśuariļi puorkuluĭ, kare sa fĭerb șî sa lasă sî sa raśiaskă — pihtije se spremaju od svinjskih nogica, koje se skuvaju i ostave da se ohlade ◊ ĭastă o ḑî adînsă în an kînd sa sprimĭesk pipćiĭli sî sa đa đi pomană la-ĭ muorț — ima poseban dan u godini kada se spremaju pihtije da bi se namenile mrtvima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3064 | piroći | piroti | куњати | piroći (ĭuo piroćiesk, ĭel piroćiașće) [akc. piroći] (gl. n.) — (zast.) kunjati, dremati ◊ a veńit đesńață tîbarît șî frînt, kî tuata nuapća a piroćit la lukru — došao je jutros umoran i slomljen, jer je celu kunjao na poslu ♦ sin. obosî ♦ var. pirośi (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5955 | pîlariĭe | pălărie | шешир | pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5073 | pîńe | pâine | хлеб | pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daće ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa — dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5285 | pĭarsîk | persic | бресква, дрво | pĭarsîk (mn. pĭarsîś) [akc. pĭarsîk] (i. m.) — (bot.) breskva, drvo; šeftelija (Prunus persica) ◊ pĭarsîku al batrîn a fuost ļemn slab, mik, supțîre, dakă n-avut rîveńală đestulă, ĭut s-a uskat — naša stara breskva bila je slabo drvo, nisko, tanko, ako nije imalo dovoljno vlage, brzo se sušilo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3564 | pĭeșkarĭ | pescar | рибар | pĭeșkarĭ (mn. pĭeșkarĭ) [akc. pĭeșkarĭ] (i. m.) — (iht.) ribar, ribolovac ◊ pĭeșkari aĭ batrîń n-a șćut đi ungiță, pĭeșći pi rîu a prins ku mîńiļi, ș-aĭa măĭ đes a fakut kopiĭi — stari ribolovci nisu znali za udicu, ribe su na reci lovili rukama, i to su najčešće činila deca ◊ kînd a trăbuit pĭeșć măĭ mulț, kum a fuost đi prazńiku đi puost, atunśa s-a dus aĭ batrîń dupa pĭeșć, ș-aĭa nuapća — kada je trebalo više ribe, kao za posne slave, onda su u rubolov odlazili stariji, i to noću [Por.] ∞ pĭașće | | [Vidi] |
|
|
|
| 5963 | pļińi | plini | пунити | pļińi (ĭuo pļińesk, ĭel pļińașće) [akc. pļińi] (gl. p.) — (ret.) puniti ◊ rar kare ḑîśe ’pļińi’, măĭ đes s-auđe ’împļińi’ — retko ko govori ’puniti’, češće se čuje ’ispuniti’ ♦ up. împlińi [Por.] ∞ pļin | | [Vidi] |
|
|
|
| 5332 | Pobražîmĭa | Pobreajen | Преображење | Pobražîmĭa (i. ž.) — (kal.) Preobraženje ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikad ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestu ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njih ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kum ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povreda ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5503 | puĭ | pui | пиле | puĭ (mn. puĭ) [akc. puĭ] (i. m.) — 1. (zool.) pile; mladunče ◊ puĭ măĭ đes sa ḑîśe la-ĭ śe sa klośesk đin uauă — piletom se najčešće zovu mladunci koji se legu iz jaja ◊ kluoța ku puĭi — kvočka s pilićima ◊ mîța are patru puĭ — maca ima četiri mladunca (mačića) ◊ žuavińiļi aļi sîrbaćiśe au puĭ, kare tare pazăsk pănă nu krĭesk să puată sîngurĭ sî sa arańaskă — divlje životnje imaju mladunce koje jako čuvaju dok ne odrastu, da mogu sami da se hrane 2. (folk.)(fig.) dete; devojka, draga osoba; ljubavnica ◊ vin la naĭka, puĭu mĭeu, să vĭeḑ kum naĭka țukă (folk.)— dođi bati, pile moje, da vi’š kako baja ljubi 3. (folk.) šara, ornament ◊ s-a țasut pătura au trasta ku puĭ în tuaće fĭelurĭ — tkale su se ponjave ili torbe sa šarama raznih vrsta ♦ sin. braḑ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6377 | pulpĭe | pulpă | виме | pulpĭe (mn. pulpĭ) (i. ž.) — (anat.) 1. (kod goveda) vime ◊ vaka, uaĭa șî kapra au pulpĭe în kare sa adună lapćiļi — krava, ovca i koza imaju vimena u koja se skuplja mleko ◊ la pulpĭe vaka are patru, da uaĭa ku kapra kîći doă țîță — na vimenu krava ima četiri, a ovca i koza po dve sise ◊ la vakă s-a fakut ńiźiĭ la pulpĭe, așćetăm să vină vrăžîtuarĭa să-ĭ đeskînće ku lînă ńispalată — kod krave su se napravile bradavice na vimenu, čekamo vračaru da dođe da joj baje neopranom vunom 2. (kod čoveka) (anat.) list potkolenice ◊ pulpĭa piśuoruluĭ ĭe parća karnuoasă la piśuor đi la źanunkĭe pănă la nođiț — list potkolenice je mesnati deo noge od kolena do gležnja [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4567 | rakită | răchită | врба црвена | rakită (mn. rakiț) [akc. rakită] (i. ž.) — (bot.) crvena vrba (Salih purpurea), rakita ◊ rakita ĭe ļemn tufăruos kare krĭașće la luok uđiluos, măĭ đes pi lînga rîurĭ — crvena vrba je žbunasta biljka koja raste na vlažnom mestu, najčešće pored reka ◊ rakita are krĭenź supțîriśe, kare ļesńe sa-nkonvĭaĭe da nu sa frîng — crvena vrba ima tanke grane, koje se lako savijaju a ne lome ◊ đi nuĭaļiļi lu rakită sa-nplećesk kutarițîļî — od pruća crvene vrbe pletu se korpe ♦ sin. salkă [Por.] ∞ salkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6348 | rastuakă | răstoacă | растока | rastuakă (mn. rastauăśe) (i. ž.) — (hidr.) rastoka, rastočje; rukavac ◊ rastuaka ĭe luok unđe apa kurgatuarĭe sa-nparće în doă — rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva toka ◊ luok unđe ĭazu muori sa đisparće đi ogaš, sa kĭamă rastuakă — mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastoka ◊ (mag.) la rastuakă sa labdă momuaćiļi lu đeskînćik đi-ntorsură, kî sî sa đispartă trîmisaturļi đi uom kum sa đisparće rastuaka đi matka api, șă sî sa dukă rău pi apă — na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodu [Por.] ∞ răstośi | | [Vidi] |
|
|
|
| 4997 | rămît | ramăt | ларма | rămît (mn. rămîće) [akc. rămît] (i. s.) — (akust.) larma, galama; svađa ◊ đi đesńață s-auđe mare rămît la veśiń, ka kînd ĭară s-a luvat la gîlśao — od jutros se čuje velika larma kod komšija, kao da su opet započeli svađu ♦ sin. gîlśauă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5601 | rîgîi | râgăi | подригивати | rîgîi (ĭuo rîgîĭ, ĭel rîgîĭe) [akc. rîgîi](gl.) — (med.) podrigivati ◊ uomu rîgîĭe măĭ đes dupa vro mînkare, kare-ĭ înflă burtă — čovek podriguje najčešće posle nekog jela, koje mu nadima stomak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2020 | rînḑă | rânză | сириште | rînḑă (mn. rînḑ) [akc. rînḑă] (i. ž.) — (anat.) 1. (kod životinja) sirište, četvrti odeljak želuca kod preživara ◊ rînḑă đi la mńel, purśel, uaĭe or puork sa ĭa șî sa umpļe ku skorușă, karbuńe viu, sare, porîmbĭe, glogińe ńagre șî ku fańină đi kukuruḑ, șî ku ĭa sa înkĭagă lapćiļi — sirište od jagnjeta, praseta, ovce ili svinje uzima se i puni oskorušom, žarom, solju, trnjinom, glogom i kukuruznim brašnom, i time se siri mleko ◊ ĭastă lume kare la rînḑă sprimită đi-nkĭegat iĭ ḑîk rînḑuok — ima ljudi koji sirište spremno za sirenje mleka, zovu sirilo 2. (kod ljudi) a. želudac (?) b. dvanaestopalačno crevo ◊ rînḑa la uom ĭe la burik, șî kînd sa skutură, rînḑa-ĭ fuźe șî muara sî sa dukă la babe s-o tragă la luok; đ-aĭa buală măĭ đes a pațît muĭeriļi — želudac kod čoveka je na pupku, i kad se čovek potrese, želudac se pomeri i čovek mora da ide kod baba da ga masažom vrate na mesto; od toga su najčešće patile žene ♦ (augm.) rînḑuok ♦ up. tîrban [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6161 | rîză | râză | крпче | rîză (mn. rîz) [akc. rîză] (i. ž.) — (o tkanini) krpče, dronjak; rita ◊ rîză ĭe un parśel đi kîrpă, tuot rupt — krpče je parče tkanine, sav pocepan ◊ śe guod sî sa lukre ku rîza, dupa śe ĭe lukru gata, ĭa măĭ đes sa labîdă — šta god da se radi sa krpčetom, kad se posao svrši, krpče se baca [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5287 | sarak | sărac | сиромашан | sarak (sarakă) (mn. saraś, saraśe) [akc. sarak] (prid.) — siromašan ◊ măĭ đes sarak a fuost aăla kare n-avut đin śe să traĭaskă — najčešće je siromašan bio onaj koji nije imao od čega da živi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4388 | sikai | sâcâi | чикати | sikai (ĭuo sîkîĭ, ĭel sîkîĭe) [akc. sikai] (gl. p. ref.) — čikati, izazivati ◊ kopiĭi đi đesńață numa sa sîkîĭe, ma mir kum n-anśeput sî sa bată — deca od jutros se samo čikaji, čudi me kako već nisu počela da se biju ◊ ăl sîkîĭe, ku adîns iĭ faśe la śudă — začikava ga, ljuti ga namerno [Por.] ∞ sik | | [Vidi] |
|
|
|
| 5124 | sîmśalat | sâmcelat | наоштрен | sîmśalat (sîmśalată) (mn. sîmśalaț, sîmśalaće) [akc. sîmśalat] (prid.) — (zast.) (folk.) (o sečivu) naoštren, oštar ◊ aļergat đeskulț pin sîmśaļe sîmśalaće — trčao je bos kroz bodeže naoštrene [Por.] ∞ sîmśauă | | [Vidi] |
|
|
|
| 4590 | skinśońa | scânci | скичати | skinśońa (ĭuo skinśuon, ĭel skinśuańe) [akc. skinśońa] — (o psu) skičati, cvileti ◊ kînîļi đi đesńață skinśuańe una-ntruuna, puaće-fi bolnau, kă nu l-a batut ńima, da mînkare are đestulă — pas od jutros neprestano skiči, možda je bolestan, jer ga niko nije tukao, a hrane ima dovoljno [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3119 | skubikur | scobituri | шипурак | skubikur (mn. skubikurĭ) [akc. skubikur] (i. m.) — (bot.) šipurak (Rosa canina) ◊ skubikur ĭe trîndafir sîrbaćik — šipurak je divlja ruža ◊ puama lu skubikur sa kĭamă skubikură, șî sa kuļiaźe đi ćaĭ — plod šipurka je šipak, i bere se za čaj ◊ ļiemnu lu skubikur sa kĭamă măśiĭaș, șî ku ĭel babiļi đeskîntă đi gîlbinarĭe, đi lunaćik șî đi înfrațîșat — drvo šipurka zove se maćijaš, i njime babe baju protiv žutice, za razdvajanje jednomesečnika i za bratimljenje ♦ sin. măśiĭaș [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5144 | sorîk | șorici | кожурица | sorîk (mn. sorîśe) [akc. sorîk] (i. s.) — (nutr.) kožurica ◊ sorîk ĭe parśel đi pĭaļe đi pork ku kîta slańină — kožurica je komad svinjske kože sa malo slanine ◊ sorîku măĭ đes sa puńe în ḑamă đi varḑă — kožurica se najčešće stavlja u kuvan kupus ♦ sin. bukatură [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4855 | sparźe | sparge | разбити | sparźe (ĭuo sparg, ĭel sparźe) [akc. sparźe] (gl. p. ref.) — 1. razbiti ◊ a spart truaka ku vin đi prazńik, da baba a spus kă măĭ bun a fi fuost s-a fi spart kapu đikît truaka — razbio je tikvu sa vinom za slavu, a baba je rekla da je bolje bilo da je razbio glavu nego tikvu 2. cepati ◊ n-avut lukru grĭeu: a spart pĭatră đi drum, kînd s-a fakut drumu pi Șașka — nije imao težak posao: cepao je kamen za put, kad se gradio put dolinom Šaške 3. rasturiti skup ◊ dupa amńaḑîț s-a pus pluaĭa, șî bîlśu ĭuta s-a spart — popodne je udarila kiša, i vašar se brzo rasturio 4. glasno vikati, drati se iz sveg glasa ◊ a kîpatat o palmă đi la uom, kî s-a spart la kapu-luĭ pănă ĭel a durmit — dobio je šamar od čoveka, jer se drao nad njegovom glavom dok je on spavao 5. lupati glavu zbog nekog problema ◊ n-a putut să țînă să spargă kapu în tuota ḑîua ku învățamîntu, șî s-a lasat đi șkuală — nije mogao da izdrži da svaki dan lupa glavu sa učenjem, pa je napustio školu ◊ a fuźit, da miĭe mĭ-a lasat să sparg kapu ku nakazu a ĭiĭ, parke n-am đestul nakazurĭ đ-a mĭaļe — pobegla je, a meni je ostavila da lupam glavu sa njenim problemom, kao da nemam dosta svojih muka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4859 | spińe | spin | трн | spińe (mn. spiń) [akc. spińe] (i. m.) — (bot.) trn ◊ a mĭers đeskulț, șî s-a-nbrukat într-un spińe — išao je bos, i naboo se na trn ◊ mura ĭe pļină đi spiń — kupina je puna trnja ♦ sin. țapuș [Por.] ♦ dij. sin. mărăčińe [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4414 | spurkat | spurcat | поган | spurkat (spurkată) (mn. spurkaț, spurkaće) [akc. spurkat] (prid.) — 1. (rel.) pogan, oskrnavljen; pokvaren; zagađen ◊ lukru spurkat puće la kakat — pogan posao na govno smrdi ◊ pomana spurkată al muort nu primĭașće — oskrnavljenu daću pokojnik ne prima ◊ kopilu spurkat đi kuku, sa-nvață primovara sî manînśe în touta đimińața, pănă nu slubuađe vićiļi — dete, opoganjeno od kukavice, nauči da u proleće doručkuje svakoga jutra, pre nego što istera stoku ♦ up. kuk 2. (mag.) bajalica ◊ đeskînćik đi spurkat — bajalica protiv pogani [Por.] ∞ spurka | | [Vidi] |
|
|
|
| 4365 | stărp | sterp | јалов | stărp (starpă) (mn. stărpĭ, stîarpe) [akc. stărp] (prid.) — jalov, neplodan ◊ muĭarĭa fara kopiĭ ĭe starpă, pomînt fara ruod ĭe stărp, puom fara puamĭe ĭe ĭară stărp — žena bez dece je jalova, zemlja bez roda je jalova, voćka bez ploda je takođe jalova ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi uaĭe șî đi vakă kî sînt stîarpe — najčešće se kaže za ovcu i kravu da su jalove [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4558 | Stîlp | stâlp | Стилп | Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) Stilp, mesto u blizini Majdanpeka ◊ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna ◊ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem ◊ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama ◊ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga ◊ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.] ∞ stîlp | | [Vidi] |
|
|
|
| 4710 | strănutat | strănut | кијање | strănutat (mn. strănutaturĭ) [akc. strănutat] (i. s.) — (med.) kijanje ◊ đi đesńață s-a pus un strănutat pi mińe, đi o sî-m sară uoki đin kap — od jutros me je spopalo takvo kijanje, da će mi oči iskočiti iz glave ◊ strînutatu sa puńe pi uom kînd ăl prinđe frigu — kijanje uhvati čoveka kad se prehladi ♦ skr. strănut ♦ var. strînutat [Por.] ♦ dij. sin. străfigat (Šipikovo) [Tim.], (Urovica) [Pad.] ∞ strănuta | | [Vidi] |
|
|
|
| 3405 | stupină | stupină | пчелињак | stupină (mn. stupiń) [akc. stupină] (i. ž.) — (zast.) pčelinjak ◊ luoku unđe s-a țînut stupi ku albiń đemult s-a kĭemat stupină — mesto gde su se držale košnice sa pčelama, zvalo se nekad „stupina” ◊ vuorba stupină s-a pĭerdut đin taĭnă, a ramas numa pin ńișći đeskînćiśe đi dragusta, unđe sa ḑîśe „kum traźe albina la stupină, așa să tragă kutare șă kutare la famĭaĭa-ĭa la kare sa đeskîntă” — reč „stupina” se izgubila iz govora, ostala je samo u nekim ljubavnim bajalicama, gde se kaže „kako pčela vuče svome pčelinjaku, tako nek tom i tom bude privlačna osoba kojoj se baje” [Por.] ∞ stup | | [Vidi] |
|
|
|
| 6295 | surdomaș | surdomaș [Ban.][Olt.] | срдомаси | surdomaș (mn. =) [akc. surdomaș] (i. m.) — (helm.) srdomaš, brašneni crv (Tenebrio molitor) ◊ (med.) surdomaș a fuost buală la kopiĭ kare s-a vaĭtat kă-ĭ duare kapu în parća frunțî — srdomaš je bila bolest kod dece koja su se žalila na bolove u čeonom delu glave ◊ vrîžîtuoriļi a ļikuit pĭ-aĭ bolnavĭ đi surdomaș ku đeskînćiśe șî ku nîparitu ku ńiskaĭ ĭerbĭ, dupa śe l-al bolnau pi nas a ĭešît vĭermĭ ka aăĭa đin fańină — vračare su bolesne od srdomaša lečile bajanjem i parenjem pomoću nekih trava, posle čega su bolesniku na nos izlazili crvi slični crvima iz brašna ♦ sin. moļiaće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3483 | śarkîn | cearcăn | корона | śarkîn (mn. śarkîńe) [akc. śarkîn] (i. s.) — korona, aureola, svetlosni krug oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînuĭe śerk kare sa faśe pi śerĭ pi lînga Suare, or pi lînga Lună — korona je krug koji se stvara na nebu oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînu sa faśe șî kînd ĭe sańin, da șî kînd ĭe nuverĭală, măĭ đes sa vĭađe kînd Suariļi strabaće pin nuvirĭ — korona se javlja i kad je vedro, i kad je oblačno, najčešće se vidi kad Sunce probija kroz oblake ♦ var. śarkă ◊ śarka ĭe aratare la sîaśită — korona predskazuje sušu (Tanda) [Por.] ◊ kînd sa faśe śarkînu sa vremuĭe vrĭamĭa — kad se javlja korona menja se vreme (Jasikovo) [GPek] ∞ śerk | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3382 | śerb | cerb | јелен | śerb (mn. śerbĭ) [akc. śerb] (i. m.) — (zool.) jelen (Cervus elaphus) ◊ śerb ĭe žuavină sîrbaćikă ku kuarńe marĭ șî krengaraće — jelen je divlja životinja sa velikim i razgranatim rogovima ◊ śerbu ĭe žuavină țapînă șî frumuasă, șî rumîńi đemult đes a dat nume pi ĭel la kopiĭi luor: Śerban — jelen je jaka i lepa životinja, i Vlasi su nekada često davali njegovo ime svojoj deci: Šerban (=Jelenko) ◊ fameĭa śerbuluĭ sa kĭamă śută — ženka jelena zove se košuta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4946 | śuardă | ciurdă | крдо | śuardă (mn. śuarđe) [akc. śuardă] (i. ž.) — krdo, gomila ◊ śuardă sa ḑîśe măĭ đes la viće, kare mĭerg gramadă, fara rînd — krdo se najčešće kaže za gomilu stoke koja ide bez reda ♦ sin. śopîr, kîrd [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3278 | talpă | talpă | табан | talpă (mn. tălpĭ) [akc. talpă] (i. ž.) — (anat.) taban, donji deo stopala ◊ kînd am fuost kopil, vara am mĭers tuot đeskulț, șî mĭ-a fuost pĭaļa pi tălpĭ gruasă șî rîpată ka kuaža đi śaruoń — kad sam bio dete, leti sam stalno išao bos, i bila mi je koža na tabanima debela i rapava kao cerova kora ◊ kopilu fuźe đi frikă đi bataĭe, đi tălpiļi iĭ sfulđiră — dete beži u strahu od batina, da mu tabani sevaju ♦ (augm.) talpuoń ♦ (demin.) talpuță, talpiță ♦ up. talpa gîșći [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4836 | tatamuoș | tata-moșul | прадеда | tatamuoș [akc. tatamuoș] (sint.) — (srod.) pradeda ◊ tatamuoș ĭe tata lu dĭeda, paradĭeda, ș-așa iĭ sa ḑiśe măĭ đes kînd sa dă đi pomană la-ĭ muorț — tatamoš je dedin otac, pradeda, i tako se oslovaljava najčešće kad se namenjuje mrtvima ♦ up. tată ♦ / < tată + muoș — stari otac [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
| 3083 | toporaș | topraș | дрвосеча | toporaș (mn. toporaș) [akc. toporaș] (i. m.) — (zast.) drvoseča ◊ toporaș ĭe uom kare a lukrat ku toporu, ku sakurĭa — toporaš je čovek koji je radio sa sekirčetom, sa sekirom ◊ s-a pĭerdut vuorba đin taĭnă, a ramas numa pin đeskînćiśe, șî aĭa rar — reč se izgubila iz govora, ostala je jedino u bajalicama, i to retko [Por.] ∞ topuor | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3142 | trasńi | trăsni | згромити | trasńi (ĭuo trasńesk, ĭel trasńașće) [akc. trasńi] (gl. p.) — zgromiti, udariti gromom ◊ kînd sfulđiră, vrunđeva trasńiașće — kad seva, negde udara grom ◊ măĭ đes trasńiașće în ļemn mare, kare ĭe sîngur în kîmp — grom najčešće udara u visoko drvo koje je usamljeno u polju ♦ up. trosńi ♦ up. sfulđira [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4919 | trĭakît | treacăt | пролаз | trĭakît (mn. trĭakîće) [akc. trĭakît] (i. s.) — (ret.) prolaz, put ◊ trĭakît ĭe luok pi unđe trĭeśem đes, kînd ńe duśem vrunđiva — prolaz je mesto kojim često prolazimo kad negde idemo ◊ sa miră kum ĭo nu șću kî ĭe muara batrînă în borugă, da ĭuo-ĭ spun kă nu șću đi śe nu mi trĭakîtu pĭ-a kolo — čudi se kako ja ne znam da je stara vodenica u potoku, a ja mu kažem da ne znam jer mi tamo nije put [Por.] ∞ treśa | | [Vidi] |
|
|
|
| 2745 | truok | troc | врг | truok (mn. truoś) [akc. truok] (i. m.) — vrg, sud za tečnost od tikvice ◊ babiļi măĭ mult đeskîntă-n truok — babe najviše baju u vrgu ◊ la tuota fîntîna în munće a fuost atîrnat kîći un truok, să aĭbe drumașî ku śe sî bĭa apă — kraj svakog izvora u planini bio je okačen po jedan vrg, da imaju putnici čime da piju vodu ◊ dakă îm sparź truoku, ĭuo țîĭe-ț sparg truaka — ako mi razbiješ vrg, ja ću tebi razbiti tikvu (glavu) ♦ (augm.) trokan ♦ up. truakă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5441 | tufă | tufă | жбун | tufă (mn. tufe) [akc. tufă] (i. ž.) — (bot.) žbun ◊ tufă ĭe buĭeḑarĭ đes, krĭeskut la un luok — žbun je gusto rastinje, izraslo na jednom mestu ◊ tufă ĭe măĭ đes buĭeḑarĭ đi un fĭeļ đi buĭađe — žbun je najčešće rastinje od iste vrste biljaka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5239 | tuoblă | toblă | цепаница | tuoblă (mn. tuobļe) [akc. tuoblă] (i. ž.) — cepanica, drvena polutka ◊ tuoblă ĭe o țapańiță đin ļemn spart în žumataće, șă skurtat la lunźime đestulă đi rîđikat toblarĭu đi viće — tobla je cepanica od polutke drveta, skraćena na dužinu dovoljnu da se podigne tor za stoku ◊ đin tuobļe s-a faśe toblarĭu — od cepanica se gradi tor ◊ ușa śurĭeḑî a fuost înkisă numa ku tuobļe — vrata sibare bila su zatvorena samo cepankama ♦ v. toblarĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6347 | tușît | tușit | кашаљ | tușît (mn. tușîturĭ) (i. s.) — (med.) kašalj ◊ aĭa śe s-auđe kînd uomu tușîașće, sa kĭamă tușît — ono što se čuje kad čovek kašlje, zove se kašalj ◊ tușîtu ĭe buală, măĭ đes đin raśială da la tutunźiĭ đin tutun — kašalj je bolest, najčešće od prehlade, a kod pušača i od duvana [Por.] ∞ tușî | | [Vidi] |
|
|
|
| 3263 | ulm | ulm | брест | ulm (mn. ulmĭ) [akc. ulm] (i. m.) — (bot.) brest (Ulmus) ◊ ulmu ĭe ļemn înalt, ku kuaža rîpuasă, đes sa gasîașće kum krĭașće sîngur în kîmpiĭe, măĭ mult pin văĭ pinga rîurĭ — brest je visoko drvo sa rapavom korovom, često se nalaze kako usamljen raste po livadama, najviše po dolimama reka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4964 | uolbă | halbă | лонче | uolbă (mn. uolbe) [akc. uolbă] (i. ž.) — lonče, mali sud 1. najmanji glineni lonac za kuvanje ◊ traĭesk sîngură, șă mi đestul o uolbă đi pasuĭ la ḑî — živim sama i dosta mi je lonče pasulja na dan 2. (danas) džezva za kafu ◊ am uolbă đi trîĭ kafe, kînd sînt măĭ mulț, fĭerb đi dîdauorĭ — imam džezvu za tri kafe, kad ih ima više, kuvam dva puta ♦ sin. uolkuță [Por.] ∞ uală | | [Vidi] |
|
|
|
| 3927 | urduare | urdoare | крмељ | urduare (mn. urduorĭ) [akc. urduare] (i. ž.) — krmelj ◊ sa pumeńașće đimińața ku uoki pļiń đi urduorĭ — budi se ujutru sa očima punim krmelja ◊ đes are urduorĭ, da n-are învăț sî-ĭ șćargă — ima često krmelje, a nema naviku da ih briše [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3739 | urdukaĭală | hurducăială | тутњава | urdukaĭală (mn. urdukaĭaļe) [akc. urdukaĭală] (i. ž.) — (onom.) tutnjava, zvuk koji se čuje od jurcanja ◊ urdukaĭală s-auđe măĭ đes pin puod, kînd sa vurîĭe șokîțî or șobuoļi — tutnjava se čuje najčešće na tavanu, kad se jure miševi ili pacovi [Por.] ∞ urdukai | | [Vidi] |
|
|
|
| 2696 | uskatură | uscătură | суварак | uskatură (mn. uskaturĭ) [akc. uskatură] (i. ž.) — 1. suvarak ◊ uskatură ĭe ļiemn uskat, da măĭ đes așa sa kĭamă krĭanźe uskaće kare putraḑăsk pi pomînt — suvarak je osušeno drvo, a najčešće se tako zovu osušene grane koje trule po zemlji 2. (med.) sušica ◊ đimult mulț a murit đi uskatură — nekada su mnogi umirali od sušice 3. (fig.) mršavko; bolešljivko ◊ uskatură ĭe uom înalt, slab șî bolnau — mršavko je čovek visok, mršav i boilestan [Por.] ∞ uska | | [Vidi] |
|
|
|
| 6409 | vakă | vacă | крава | vakă (mn. vaś) (i. ž.) — krava ◊ vaka ĭe vită đi kasă, đin kare uomu are mare dobîndă — krava je domaža životinja, od koje čovek ima velike koristi ◊ vaka dă lapće, traźe-n plug đi arat, sa-nžugă la kar đi buoĭ, fată vițăĭ kare sa taĭe đi karńe — krava daje mleko, vuče oraći plug, preže se u volovska kola, teli junce koji se kolju za meso ◊ tota vaka are nume, kare stapînu dă la vițăl înga pănă ĭe mik — svaka krava ima ime, koje domaćin daje teletu još dok je malo ◊ nume kare Rumîńi măĭ đes dau la vaśiļi lor, sînt: Șara, Brĭeza, Vida, Mila, Ruža, Mîndra — najčešća imena koja Vlasi daju svojim kravama su: Šara, Breza, Vida, Mila, Ruža, Mndra (=Lepa) [Por.] ∞ vită | | [Vidi] |
|
|
|
| 4077 | Vińirĭa Mare | Vinerea Mare | Петковица | Vińirĭa Mare (mn. Vińirĭ Marĭ) [akc. Vińirĭa Mare] (sint.) — (kal.) (rel.) Petkovica, slava ◊ Vińirĭa Mare ĭe măĭ đes șî măĭ batrîn prazńik la rumîń în Sîrbiĭe — Petkovica je najstarija i najčešća slava kod Vlaha itočne Srbije ◊ aĭ batrîń a puvestît kă pi Vińirĭa Mare sa kunuosk rumîńi veńiț đin Rumîńiĭe — stari su pričali da se po Petkovici prepoznaju Vlasi doseljeni iz Vlaške ◊ prazńik Vińirĭa Mare kađe tuamna, nu skimbă datumu — Petkovica pada u jesen, ne menja datum ♦ up. Vińirĭa Ńagră, Vińirĭa Omanuluĭ [Por.] ∞ prazńik | | [Vidi] |
|
|
|
| 6464 | vîlvă | vâlvă | здухаћ | vîlvă (mn. vîlve) (i. ž.) — (demon.) ① zduhać, vedogonja ◊ vîlvă ĭe o insă omeńiaskă pućarńikă kare, kînd ĭe nuverĭală, sa rađikă đi pi pomînt, zbuară pi śierĭ șî puartă nuviri ku pluaĭe șă ku pĭatră — vlva je moćno ljudsko biće koje se, kad je nevreme, diže sa zemlje, leti nebom i vodi oblake sa kišom i gradom ◊ în vîlvă sa profak uamiń viĭ, saćańi aļieș đi șoĭmań, kînd trăbe să apire satu đi vro furtună, kum ĭe pĭatra, ploĭuoń or pouod — u vlvu se pretvaraju obični živi ljudi, seljaci, kad treba da se zaštiti selo od neke katastrofe, kao što je grad, provala oblaka ili poplava ◊ kare đintr-un sat o să fiĭe vîlvă, a ursat șoĭmańiļi înga în śasu nașćiri; pi tuoț aĭ aļieș șoĭmankiļi ĭ-a-nvațat să grižaskă đi bunataća lumi: pi uńi kum să grižaskă đi sînataća luor, ku đeskînćiśe șî miļiemńe, da pĭ-aĭ-lalț kum sî zbuare pi śierĭ șă đi pi țînutu satuluĭ sî stokńiaskă nuvirĭ grĭeĭ, kare vor să fakă prăpad la moșîĭa luor — ko će iz sela da bude vlva, određivale su šojmanke u času rođenja; sve izabrane, šojmanke su učile kako da brinu o dobrobiti ljudi: jedne, kako da brinu o njihovom zdravlju kroz bajalice i meleme, a druge kako da lete nebom i sa seoskog atara oteraju teške oblake, koji prete da unište njihovu imovinu ◊ pănă ĭe kuprinș ku zburatu pi śierĭ, uomu kare s-a profakut în vîlvă, ḑaśe pi pomînt a koluo unđ-a kaḑut kînd la prins vĭasta, ḑaśe amurțîț, duș; đ-așa sa ḑîśe kî ĭe luvaț đi șoĭmańe, șă ńima nu kućaḑă să-l dîrîaskă or să-l pumeńiaskă pănă sîngur nu sa-ntuarśe, or kă muare așa dus, dakă în bataĭa-ĭa pi śĭerĭ pĭare — dok je zauzet letenjem po nebu, čovek koji se preobratio u vlvu, leži na zemlji tamo gde je pao kad je primio poziv, leži bez svesti, obamro; za takvog se kaže da je obuzet šojmankama, i niko ne sme da ga pomera ili budi dok se sam ne povrati ili umre tako obuzet, ako u nebeskoj borbi izgubi život ◊ tuot satu avut vîlviļi luĭ, șă lu tuoț a fuost kunoskuće pi nume, ama uńiļi đin ĭaļe a țînut parća sîrbĭaska, ș-aparat satu ku tuota pućarĭa, da uniļi a tras în parća bugarĭaskă, ș-a vrut să-ăl zatrĭaskă, ĭară ku tuota pućarĭa — svako selo je imalo svoje vlve, i svima su bile poznate po imenu, ali neke od njih su držale srpsku stranu i branile selo svom snagom, a neke su prešle na bugarsku stranu i nastojale da selu nanesu štetu, opet svom snagom ◊ vîlva đi la urmă a Îrnaglăvi a fuost Strain A Babi Mariĭi, a trait mult șă đi vrĭamĭa lu Titu, avut koļibă la Kraku lu Draguoĭ, ku un dîlm đînđal đi koļibă; kînd ăl prind șoĭmańiļi, ĭel sa suĭe pi dîlmo-la șă zbĭară, da supt śuakă sa đeșkiđe vaļa îrnaglăvi ka tolśierĭu, șî kînd sa puńe pluaĭa ku vižuļiĭe, ku sfulđirĭe șă ku trîasńiturĭ, vîntu rupe șî kîć-o vuorbă đin zbĭaritu lu Strain, șă tuoț la-m putut auḑa kum urlă „Vasionoooooooo, muma mĭaaaa!”... „Mumoooo, mumo!” ... „Ĭo zbuor pin ćińe înkăļikat pi butuooooń!”... „Ĭuo trag nuviri dupa mińeee!” ... La urmă, butuońo-la ĭa do dat đi kap, kă a murit đi bĭare — poslednji zduhać Rudne Glave bio Stran Baba Marijin, živeo je dugo i u vreme Tita, imao je kolibu na Kraku Dragoj, iznad koje je bio jedan brežuljak; kad ga spopadnu šojmanke, on se popne na taj breg i viče, a ispod brda otvara se kao levak rudnoglavska dolina, i kad krene kiša sa olujom, sa sevanjem i treštanjem gromova, vetar kida i po neku reč iz Strainove vike, pa smo svi mogli čuti njegove urlike „Vasionoooo, majko mojaaaa”... „Majko, majkoooo” ... „Ja letim preko tebe jašući bureeee”... „Ja vodim oblake za sobom!” Na kraju mu je to bure došlo glave, jer je umro od alkohola ② demonska sila uopšte ◊ supt nume „vîlvă” nu sînt kuprinsă numa insă kare puartă nuviri, numa gata tuaće sîļiļi đi kare Rumîńi aĭ batrîń a krĭeḑut kă ĭastă pi lumĭe, fiva pi śierĭ, pi pomînt or pi supt pomînt, pi lumĭa-sta or pi lumĭa-ĭa, da aduk kumva ku insa uomuluĭ, numa ḑîna în kreḑamîntu rumîńilor n-a fuost mistakată ku vîlva pluoi, ḑînă întođiuna avut luok adîns în kreḑuto-la — pod nazivom „vlve” nisu obuhvaćena samo bića koja vode oblake (zduhaći), nego gotovo sve sile za koje su stari Vlasi verovali da postoje, bilo na nebu, na zemlji ili pod zemljom, na ovom svetu ili na onom, a koje nekako liči na ljudsko biće, samo se vila u vlaškom verovanju nije mešala sa zduhaćem, vila je oduvek u tom verovanju imala svoje posebno mesto [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5340 | vînat | vânat | лов | vînat (mn. vînaturĭ) [akc. vînat] (i. s.) — (zast.) lov ◊ rumîńi aĭ batrîń kare a trait în munće, s-a țînut ku vînatu, kă a fuost žuvaiń đestuļe da lumĭe puțînă — stari Vlasi koji su živeli na planini, izdržavali su se lovom, jer je divljači bilo dosta, a ljudi malo ♦ sin. luov [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4257 | vînt | vânt | ветар | vînt (mn. vînturĭ) (i. s.) — vetar ◊ kînd baće vîntu, sa klaćină krĭanźiļi în ļemn — kad vetar duva, njiše se granje na drvetu ◊ vîntu mînă nuviri — vetar tera oblake ◊ baće un vînt rîaśe, strabaće pănă la uos — duva hladan vetar, probija do kostiju ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi vînturĭ, măĭ đes sînt koșaua, gorńak, đi țîganu șî vînto-l rău — ima mnogo vrsta vetrova, najčešći su košava, gornjak, ciganski i zli vetar ◊ vižuļiĭa ĭe vînt măĭ tare — oluja je najjači vetar [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4752 | vîrkolak | vârcolac | вукодлак | vîrkolak (mn. vîrkolaś) (i. m.) — (dem.) vukodlak, (astr.) pomračenje Sunca ◊ vîrkolak ĭe ală đintra-ĭ viĭ tare ruoș la fire, kare kad đes, ș-atunśa manînkă Luna or Suariļi — vukodlak je demon u koji se pretvaraju živi ljudi jako crveni u licu, koji često padaju u zanos, i tada jedu Mesec ili Sunce ◊ în saćiļi rumîńeșć đemult s-a șćut kare ĭe vîrkolak, śe manînkă Luna or Suariļi, șî faśe ńigurĭață — u vlaškim selima nekada se znalo ko je vukodlak što jede Mesec ili Sunce, i pravi pomračenje ◊ în Arnaglaua măĭ kunoskut vîrkolak a fuost vrunu Trailă Dogarĭu, gras ka puorku șî ruoșu ka raku, kare s-a labdat kî ĭe așa đin karńa Luńi ș-a Suariluĭ — u Rudnoj Glavi najpoznatiji vukodlak je bio neki Trailo Dogar, debeo ko svinja i crven ko rak, koji se hvalio da je takav od Sunčevog i Mesečevog mesa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2824 | vîrtuće | vârtute | снага | vîrtuće (mn. vîrtuće) [akc. vîrtuće] (i. ž.) — (zast.) snaga, telesna moć ◊ vrăžîtuarĭa puaće ku đeskînćiku să-ntuarkă vîrtuća la uom — vračara može bajanjem da povrati snagu čoveku [Por.] ∞ vîrtuos | | [Vidi] |
|
|
|
| 5709 | vîržîtuare | vrăjitoare | врачара | vîržîtuare (mn. vîržîtuoĭr) [akc. vîržîtuare] (i. ž.) — (mag.) vračara ◊ vîržîtuare ĭe muĭare kare șćiĭe să đeskînće — vračara je žena koja zna da baje ◊ vîržîtuare ku đeskînćiśiļi ļekuĭe lumĭa bolnauă — vračara bajalicama leči bolesne ljude ◊ (ver.) fata mare kare s-auđe kă urđină la vîržîtuorĭ, grĭeu sa marită, kî lumĭa ginđașće kă śuava nuĭe bun ku ĭa — udavača koja često obilazi vračare, teško se udaje, jer ljudi misle da s njom nije nešto u redu ♦ var. vrîžîtuare, vrăžîtuare [Por.] ∞ vražî | | [Vidi] |
|
|
|
| 6064 | vîrșuoća | iubit | вршоћа | vîrșuoća (mn.) (i. s.) — (folk.) (vulg.) vršoća, jebeč ◊ vîrșuoća ĭe insă đin povĭeșć đi rușîńe — vršoća je lik iz erotskih priča ◊ vîrșuoća ĭe futaș kare puaće să fută pi fiĭe kare, da măĭ đes, vro muĭarĭe întra uomu iĭ — vršoća je jebač koji može pojebati bilo koga, a najčešće neku ženu pred njenim mužem ♦ sin. ibuomńik [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3642 | vĭeḑur | viezure | јазавац | vĭeḑur (mn. vĭeḑurĭ) [akc. vĭeḑur] (i. m.) — (zool.) jazavac (Meles meles) ◊ vĭeḑuru ĭe žuavină sîrbaćikă kare traĭașće la munće, pitulat în viḑurină kare sîngur o sapă supt pomînt — jazavac je divlja životinja koja živi u planini, skrivena u jazbini koju sam kopa pod zemljom ◊ vĭeḑuru duarme pista ĭarnă ka guđe ursu — jazavac prespava zimu kao i medved ◊ vînatuori măĭ mult prind vĭeḑuru pintru untura luĭ, kare ĭe tare miļemn đi mulće buaļe grĭaļe — lovci hvataju jazavca najviše zbog njegove masti, koja je lek za mnoge teške bolesti ◊ vînatuori au kopuoĭ adîns fakuț đi prins la vĭeḑurĭ — lovci imaju kerove naročito odnegovane za hvatanje jazavaca ◊ vînatuori măĭ đes skuot vĭeḑuru đin viḑurină ku fumu — lovci najčešće isteruju jazavca iz jazbine dimom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5710 | vražî | vrăji | врачати | vražî (ĭuo vražăsk, ĭel vražîașće) [akc. vražî] (gl. p. ref.) — (mag.) vračati, bajati ◊ a urđinat đi la babă la baba să-ĭ vražîaskă sî sa-nsuare, ama điźaba — obilazio je babe i babe da mu vračaju da se oženi, ali uzalud ♦ sin. đeskînta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5346 | vro | vreo | нека | vro (zam.) — neka ◊ așćetat să vină vro insă, điźaba, n-a veńit ńima — čekao je da dođe neka osoba, uzalud, nije došao niko ◊ s-a fi fuost ĭa vro muĭare, n-a fi dudaito uomu — da je ona bila neka žena, ne bi je muž oterao ◊ nu merźa đeskulț, kă ć-ažunźe vro buală — nemoj ići bos, jer će te stići neka bolest ♦ up. vrunu, vruna, vruńi [Por.] ∞ vrunu | | [Vidi] |
|
|
|
| 3381 | zaĭkă | zaică | сојка | zaĭkă (mn. zăĭś) [akc. zaĭkă] (i. ž.) — (ornit.) sojka, kreja (Garrulus glandarius) ◊ zaĭka ĭe pasîrĭe kare șî ĭarnă ramîńe în padure, đes zbuară pi-nga kasîļi nuaștre katînd mînkare, ș-atunśa ļesńe o prind kopiĭi în laț — sojka je ptica koja i zimi ostaje u šumi, često leti oko naših kuća tražeći hranu, i tada je deca lako hvataju u zamku ◊ într-o vrĭame zaĭka gata s-a pĭerdut, rar s-a putut veđa ĭarnă, ama akuma ĭară s-a mulțît — jedno vreme sojka se gotovo bila izgubila, retko se mogla videti zimi, ali sada se ponovo namnožila [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6213 | zapri | zăpri | затворити | zapri (ĭuo ma zaprĭesk, ĭel sa zaprĭașće) [akc. zapri] (gl. p. ref.) — (med.) zatvoriti, otežati stolicu ◊ uoiļi s-a zaprĭesk măĭ đes kînd pask dîtaļină — ovce se najčešće zatvore kad pasu detelinu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4464 | zvîntat | zvântat | просушен | zvîntat (zvîntată) (mn. zvîntaț, zvîntaće) [akc. zvîntat] (prid.) — prosušen; suv ◊ sa ḑîśe kî ĭe śuava zvîntat kînd a fuost ud, da s-a uskat măĭdo tuot la vînt or la suare — kaže se da je nešto prosušeno kad je bilo mokro, a osušilo se gotovo sasvim na vetru ili suncu ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi pomînt rîveńit kî s-a zvîntat — najčešće se kaže za vlažnu zemlju da se prosušila [Por.] ∞ zvînta | | [Vidi] |
|
|
|
| 6299 | žîžgan | jâjgan ? | жгољав | žîžgan (žîžgană) (mn. žîžgań, žîžgańe) [akc. žîžgan] (prid.) — žgoljav ◊ uom žîžgan ĭe slab, uskat ka žîpu, șî đes bolnaviśuos — žgoljav čovek je mršav, usukan kao motka i često bolešljiv [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4281 | źukatuorĭ | jucător | играч | źukatuorĭ (mn. źukatuorĭ) (i. m.) — igrač, učesnik u igri ◊ a fuost kopiĭ puțîń pi śuakă, đes ńiś đi puarkă n-a fuost źukatuorĭ đ-aźuns — bilo je malo dece na brdu, često ni za svinjicu nije bilo dovoljno igrača ◊ Đinkă țîganu a fuost tare źukatuorĭ la kărț — Đinka Ciganin bio je jak igrač na kartama ◊ nu lasă uara să-l trĭakă la visaļiĭe, kî ĭe bun źukatuorĭ, șî źuakă tare frumuos, mîndrĭață sî će uĭț la ĭel — ne da da mu kolo promakne na veselju, jer je dobar igrač i igra jako lepo, milina je da ga gledaš ♦ var. žukatuorĭ [Por.] ∞ źuok | | [Vidi] |
|
|
|
| 4278 | źuok | joc | игра | źuok (mn. źuokurĭ) [akc. źuok] (i. s.) —1. igra; igranka; zabava ◊ ḑîua la pîkurarĭ trĭaśe ĭuta, dakă au fîrtaț đi źuok — pastirima dan brzo prođe, ako imaju društvo za igru ◊ pi fata mare n-o trĭek źuokurļi, kă trăbe sî gasaskă soț đi mîritat — odrasla devojka ne propušta igranke, jer treba da nađe muža za udaju ◊ pușka nuĭe đi źuok, kă puaće să pokńaskă sîngură — puška nije za igru, jer može da opali sama ◊ źuok kopilarĭesk — dečja igra 2. kolo ◊ đi patru ĭe măĭ đes źuok kare sa źuakă pi la visaļiĭ — četvorka je najčešće kolo koje se igra na veseljima ◊ źuok đi bîtrĭńață — starinsko kolo ◊ źuok rumîńesk — vlaško kolo 3. (fig.) šala, sprdnja, spletka ◊ mînă źuok, faśe źuokurĭ ku veśińi — tera šegu, pravi šale na račun komšija ◊ nu sa batut źuok đi ńima, k-a fuost rușîńe — nije se ismevao nikog, jer je ružno ♦ var. žuok [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5461 | źura | jura | закљињати | źura (ĭuo ma źuor, ĭel sa źuară) [akc. źura] (gl. p. ref.) — (rel.) zaklinjati, proklinjati, kleti ◊ nu ći źura pi strîmb, kă nu-ț aźută — nemoj se krivo kleti, jer ti neće pomoći ◊ uamińi kare nu krĭed în Dumńeḑîu, sa źuară în fiĭe śe, măĭ đes în Dumńeḑîu în kare nu krĭed — ljudi koji ne veruju u Boga, kunu se u bilo šta, najčešće u Boga u koga ne veruju ◊ s-a źurat k-o să-l prindă, kînd va fi — zakleo se da će ga uhvatiti kad-tad ♦ up. înžura [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5678 | șăḑîtuare | șezătoare | седељка | șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — sedeljka ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i piće ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće malo ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakiju ♦ up. klakă [Por.] ∞ șađa | | [Vidi] |
|
|
|
| 6586 | șuold | șold | кук | șuold (mn. șuoldurĭ) (i. s.) — (anat.) kuk, butina ◊ șuoldu ĭe parća piśuoruluĭ đi la brîu pănă la źanunkĭe — kuk je deo noge od pojasa do kolena ◊ uamińi aĭ batrîń kînd kad đes frîng șuoldu — stariji ljudi kad padnu često lome kuk [Por.] ♦ dij. var. șold [Buf.][Kmp.] | | [Vidi] |
|
|